Bajke kao što su "Ljepotica i zvijer" i "Cvilidreta" prvi su puta zapisane u 18. i 19. stoljeću, no najnovija je studija pokazala da su zapravo nastale tisućama godina ranije, a neke su se prepričavale čak i u brončano doba, i to na nekom odavno izumrlom indo-europskom jeziku, piše britanski Guardian.
Primjenjujući tehnike bioloških istraživanja, znanstvenici su proučavali postojanje poveznica između 275 indo-europskih bajki, utvrdivši da su neke od njih nastale mnogo prije nego što se mislilo, čak prije razvoja indo-europskih jezika, a nekima su korijene datirali unatrag i do brončanog doba.
Među primjerima su i bajke "Ljepotica i zvijer", prvi puta zapisana 1740., te "Cvilidreta" (1812.) braće Grimm. "Sa sigurnošću se može reći da obje bajke sežu unatrag do prve pojave velikih zapadnih indo-europskih jezičnih podskupina", tvrde autori studije, antropolog Jamie Tehrani s britanskog sveučilišta Durham i etnografkinja Sara Graça da Silva s lisabonskog sveučilišta Universidade Nova de Lisboa.
Njihova studija, objavljena u časopisu Royal Society Open Science, daje brojne odgovore na pitanja europskog kulturnog nasljeđa, te pokazuje da su te priče prepričavane u vrijeme prije nego što su nastali engleski, francuski i talijanski jezik, piše Guardian.
I sam Wilhelm Grimm vjerovao je da mnoge priče koje je zajedno sa svojim bratom Jacobom pomogao popularizirati vuku korijene iz zajedničke kulturne povijesti koja datira unatrag do prije pojave indo-europskih jezika. Kasniji su stručnjaci to opovrgavali, tvrdeći da su neke priče puno novijeg datuma i prepričavane usmenom predajom, te po prvi puta zapisane u 16. ili 17. stoljeću.
Pitanje odakle dolaze bajke jedna je od najvećih zagonetki svih istraživanja koja se bave tim dijelom kulturnog nasljeđa, kazala je Da Silva za Guardian. "Rekonstrukciju njihova nastanka često ometaju poteškoće u utvrđivanju kojem točno žanru pripadaju, ali i bogata međuigra između usmene predaje i pisane tradicije", pojasnila je.
Nova metoda mapiranja priča temeljem zajedničkih jezika i geografske blizine primjenjiva je jer se u tradiciji usmene predaje narodne bajke prenose govornim jezikom, pa je tako moguće očekivati određene korelacije, budući da se i jezici i narodne bajke prenose s generacije na generaciju.
Studija Tehranija i Da Silve potvrdila je teoriju Wilhelma Grimma: "Neke od priča datiraju unatrag daleko prije najranijih zapisa te daleko prije nastanka klasične mitologije – neke se verzije čak pojavljuju u latinskim i grčkim tekstovima – no naša otkrića sugeriraju da su daleko starije i od toga", kazao je Tehrani.
Analiza je pokazala da je korijene bajke "Dječak i čarobni grah" moguće pratiti unatrag do prije više od 5 tisuća godina. "Ljepotica i zvijer" i "Cvilidreta" su priče stare oko 4 tisuće godina, a danas ne toliko poznata priča o kovaču koji je prodao dušu vragu, oko 6 tisuća godina, odnosno, prepričavana je još u brončano doba.
Kako bi utvrdili starost bajki, znanstvenici su u svojoj studiji primijenili metode filogenetske analize, razvijene radi istraživanja evolucijskih odnosa među vrstama, te koristeći indo-europsko jezično stablo u potrazi za porijeklom zajedničkih priča na njemu.
"Doista je prilično nevjerojatno da su te priče preživjele, a da nisu zapisane. Prepričavane su u vrijeme prije nego što su engleski, francuski i talijanski jezici uopće postojali i to vjerojatno na nekom odumrlom indo-europskom jeziku", ocijenio je Tehrani.
