Evanđelist Ivan započinje peto poglavlje svoga Evanđelja Isusovim dolaskom u Jeruzalem pred blagdan. Neki bibličari kažu "i subota je blagdan". Bila su u Jeruzalemu vrata koja su se zvala "Ovčja vrata" ili "Jeruzalemska vrata". Kod tih vrata bio je ribnjak, bazen Bethesda. Taj je bazen bio blizu današnje crkve sv. Ane. Mnoštvo ljudi okupljalo se uz taj bazen. Među njima mnogi su bili slijepi, hromi ili uzeti. Vjerovali su kako je voda tog bazena ljekovita i da mogu ozdraviti. Među bolesnicima koji su se nadali ozdraviti evanđelist Ivan spominje jednog čovjeka koji je bolovao 38 godina. Isus je primijetio tog dugogodišnjeg bolesnika i počeo je s njim razgovor. Kad mu se približio, Isus ga upita: "Želiš li ozdraviti?" (Iv 5,6). Bolesnik odgovori Isusu: "Gospodine, nemam nikoga da me spusti u ribnjak kad se pokrene voda, a dok ja dođem, drugi siđe prije mene" (Iv 5,7). Možemo pretpostaviti kolika ge je radost obuzela kad mu je Isus rekao: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj" (Iv 5,8). Ustao je i nakon toliko godina počeo hodati.
Kako je bila subota kad je Isus ozdravio tog dugogodišnjeg bolesnika, Židovi počeše razgovor s ozdravljenikom. Sigurno su ga dobro poznavali. Prigovaraju mu što subotom nosi postelju. On se pozva na onoga koji ga je ozdravio i rekao mu: "Uzmi postelju i hodaj". Njih sada zanima tko je taj što ga je ozdravio i rekao mu da nosi postelju. Bolesnik nije znao da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Nije se mnogo raspitivao o onom koji ga je ozdravio, a Isus se udaljio od njega.
U hramu Isus susreće tog čovjeka kojeg je ozdravio. Isus ponovno počinje s njim razgovor. Reče mu da više ne griješi kako ne bi još više obolio. Čovjek, ne misleći nikakvo zlo, ode i kaza Židovima kako je Isus onaj koji ga je ozdravio. Odmah počeše Isusa suditi što je ozdravio bolesnika subotom. Isus im odgovori: "Otac moj neprestano radi, zato i ja radim" (Iv 5,17). Nastojali su ubiti Isusa iz dvaju razloga: 1. kršio je subotu i 2. Boga je nazivao Ocem, tj. izjednačavao je sebe s Bogom.
