Kada se u prostranstvu američke kinematografije govori o policijskim i kriminalističkim dramama, postoji oštra granica podjela, razdoblje prije 1995. i razdoblje nakon. Razlog je vrlo jednostavan, te je godine redatelj i scenarist Michael Mann publiku počastio svojim monumentalnim ostvarenjem “Heat” (Vrućina), filmom koji ne samo da je ispunio višegodišnje iščekivanje ljubitelja sedme umjetnosti spojivši prvi put dvije glumačke ikone, Roberta De Nira i Ala Pacina u istom kadru, već je svojim filmom postavio nove estetske, tehničke i narativne standarde koji i danas služe kao zlatno mjerilo modernog filma.
Ono što “Vrućinu” izdvaja iz mora dosadnih žanrovskih ostvarenja njezina je nevjerojatna autentičnost i slojevitost. Michael Mann nije scenarij pisao iz čiste mašte, već se priča filma temelji na stvarnom sukobu koji se odigrao 60-ih godina prošlog stoljeća u Chicagu. Njegov prijatelj, policijski detektiv Chuck Adamson, proveo je niz godina prateći iznimno sposobnog i hladnokrvnog pljačkaša po imenu Neil McCauley. Jednog popodneva 1964. Adamson i McCauley slučajno su se sreli u restoranu, no umjesto da potegnu oružje jedan na drugog, sjeli su na kavu i razgovarali o svojim životima, obiteljima i profesionalnoj prednosti, jasno stavivši na znanje da će, dođe li kojim slučajem do ponovnog susreta u akciji, jedan od njih morati poginuti. Ovaj stvarni susret postao je emotivna i tematska okosnica Mannova scenarija, koji je prvotno napisao još krajem 1970-ih, a prije nego ga je pretvorio u već spomenuti epski film, 1989. poslužio mu je kao predložak za TV film “L. A. Takedown”. Ovaj uradak prošao je ispod radara, a tek kada je stekao potpunu slobodu i produkcijski proračun, priča je dobila razmjer kakav zaslužuje.
Premda su dvojica ponajboljih glumaca svoje generacije, De Niro i Pacino, glumila zajedno u “Kumu II.” (1974.), u tom filmu nisu dijelila nijednu zajedničku scenu jer su njihove priče bile smještene u različita razdoblja. “Vrućina” je ponudila prvi pravi susret njih dvojice na srebrnom platnu, a čekanje se i više nego isplatilo. De Niro u filmu tumači Neila McCauleyja, pedantnog, suzdržanog i discipliniranog vođu vrhunske pljačkaške bande čiji je moto da u životu ne smije imati ništa od čega ne može pobjeći u roku od 30 sekundi ako osjeti vrućinu, tj. policiju. Pacino, s druge strane, glumi poručnika Vincenta Hannu, opsesivnog, strastvenog i emocionalno neuračunljivog detektiva iz Odjela za umorstva i pljačke grada Los Angelesa, čiji je privatni život u potpunom rasulu upravo zbog posla koji ga izjeda. Njih dvojica dijele kultnu scenu u restoranu Kate Mantilini, u kojoj se dva glavna protagonista susreću oči u oči, a snimljena je bez ikakvih prethodnih proba. Redatelj je želio da napetost i uzajamno poštovanje dvojice likova budu potpuno autentični. Scena traje svega nekoliko minuta, ali pruža nenadmašnu glumačku studiju, dva čovjeka sa suprotnih strana zakona uviđaju da su zapravo dvije strane iste medalje, usamljeni profesionalci zarobljeni u vlastitim opsesijama.
Snimanje filma bilo je iznimno zahtjevno. Mann je odbio snimanje na studijskim setovima i umjesto toga iskoristio je više od 95 stvarnih lokacija diljem Los Angelesa te film prikazuje grad onakvim kakav je u stvarnosti, kroz hladnu arhitekturu stakla, čelika, autocesta, industrijskih zona i noćne rasvjete, što sam grad čini jednim od likova filma. Vrhunac filma je epska pljačka banke usred bijela dana u samom centru grada i kasniji okršaj na ulicama, što je ušlo u povijest kao jedna od najboljih akcijskih scena ikada snimljenih. Mann je za potrebe te scene angažirao bivšeg pripadnika britanskih specijalnih postrojbi SAS, koji je glumačku postavu podvrgnuo višetjednoj vojnoj obuci s milimetarskom preciznošću rukovanja vatrenim oružjem.
Utjecaj “Vrućine” na kasniju filmsku umjetnost i samu pop-kulturu nemjerljiv je, dok je niz redatelja izjavilo da je upravo ovaj film bio inspiracija tijekom njihova rada. Najslavniji redatelj današnjice Christopher Nolan izjavio je da je upravo “Vrućina” bila najveća inspiracija za njegovo remek-djelo “The Dark Knight” (Vitez tame, 2008.), gdje je sama uvodna scena filma izravni homage Mannovu stilu, a odnos između Batmana i Jokera zapravo odjek odnosa Hannae i McCauleyja. Ben Affleck i Dennis Villeneuve tijekom svog rada također su crpili nadahnuće iz njegova rada.
“Vrućina” nije samo akcijski film ili policijski triler, to je moderna urbana tragedija o ljudima koji su žrtvovali svoju privatnu sreću na oltaru vlastite profesionalne izvrsnosti. Kroz besprijekornu kameru Dantea Spinottija, emotivnu glazbu Elliota Goldenthala i odličnu režiju Michaela Manna ovaj film ostao je neprikosnoven spomenik kinematografije devedesetih koji s godinama nije izgubio nimalo svoje snage, elegancije i estetske uzvišenosti, već upravo suprotno, film je bolji nego kada je izišao u kina i s pravom možemo reći da se radi o savršenom filmu.
Otvori KEKS Pay
