Hrvatska crkva dobila je, kao što se očekivalo, još jednoga nadbiskupa koadjutora. Onoga zadarskog. I to poprilično brzo. Brzo nakon navršena 75. rođendana mons. Želimira Puljića, a brzo i nakon što je 29. ožujka porečki župnik mons. Milan Zgrablić dobio obavijest od apostolskog nuncija da ga je papa Franjo imenovao novim nadbiskupom zadarskim koadjutorom. Trend imenovanja koadjutora, dakle, Vatikan nastavlja.
Počelo je sa Splitom, nastavilo se s Rijekom, a evo sada i Zadra. Sljedeći je Zagreb. Svome kraju, naime, ide velika generacijska smjena hrvatskih biskupa, koji prema kanonskom zakoniku nakon 75. rođendana šalju Svetome Ocu svoj mandat na raspolaganje. Ta smjena, valja ponoviti, nije nikakav izvanredni zahvat ili nedajbože “sječa biskupa”, kako su neki htjeli prikazati ovaj proces, nego naprosto odlazak biskupa i nadbiskupa u zasluženu mirovinu i dolazak novih snaga.
Sljedeća na redu trebala bi biti Požeška biskupija, pa valja i ondje očekivati novosti. No u cijeloj toj priči s generacijskom smjenom najzagonetnije je zašto Porečka i pulska biskupija nije dobila novog biskupa nakon što je mons. Dražen Kutleša prije gotovo dvije godine imenovan koadjutorom u Splitu. Posežući za istarskim svećenikom mons. Zgrablićem, Vatikan očigledno pomno razmatra situaciju sa svećenicima u Istri, no mnogi se pitaju zašto ne dolazi do imenovanja novog porečko-pulskog biskupa.
Dakako i u ovom imenovanju vidljiv je drugi trend, koji Vatikan prakticira posljednjih godina u Hrvatskoj, a to je “miješanje” svećenika tj. imenovanje novih biskupa iz redova svećenika koji nisu iz matičnih biskupija, već dolaze iz neke druge. Doduše, mons. Zgrablića sa Zadrom povezuje to što je od kolovoza 1987. do srpnja 1990. bio prefekt Nadbiskupskog sjemeništa “Zmajević” u Zadru. No mons. Zgrablić u cijelosti je istarski svećenik od glave do pete. Prošao je gotovo sve službe koje su bile povezane s pastoralom, ali i upravljanjem crkvenim dobrima, što je zacijelo bilo presudno da ga se izabere za upravitelja biskupije, tj. nadbiskupije.
”Od najranijeg djetinjstva u meni je postojala želja biti svećenik. Ta je želja bila presudna u odluci da krenem u sjemenište i snažna motivacija u pripremi za svećeništvo. Dugo vremena nisam mogao sebi objasniti otkud i zašto ta jaka želja za svećeništvom. Nakon niza godina razmišljanja, molitve, duhovnog vodstva i teološkog studija, uvjerio sam se da je to način na koji me dobri Bog poziva u svećeništvo”, rekao je na objavi imenovanja mons. Zgrablić, ali dodao kako je ono “sasvim suprotno od njegove želje za svećeništvom”.
”Nakon razmišljanja, molitve i neprospavanih noći, u savjesti nisam mogao odbiti ovo imenovanje. Prihvatio sam imenovanje od Svetog Oca kao novi Božji poziv, novi način Božjeg poziva i poslanja preko Crkve – Tijela Kristova, ‘da idem i rod donosim’ (usp. Iv 15, 16). Prihvatio sam imenovanje iz poslušnosti prema Kristu, Crkvi i Svetom Ocu papi Franji koji predvodi Crkvu naših dana”, rekao je budući zadarski nadbiskup.
Njegov ulazak u hrvatski episkopat donijet će sa sobom još jednu promjenu, a to je da će se nakon formalnog umirovljenja nadbiskupa zadarskog mons. Želimira Puljića tražiti i novi predsjednik Hrvatske biskupske konferencije. Koji sigurno neće doći ponovno iz Zadra, ali zacijelo niti iz Zagreba, jer se i ondje očekuje promjena. Novoga predsjednika HBK možemo očekivati iz većih crkvenih središta kao što su Đakovo, Split ili Rijeka. Vidjet ćemo. U svakom slučaju, nasljednika mons. Puljića na čelu HBK zateći će stabilni i skladni odnosi, kako unutarnji tako i vanjski, koje je mons. Puljić mudro njegovao i znao njima upravljati.
I na koncu, ako bi se novoga zadarskog koadjutora moglo gledati pod lupom je li biskup “po mjeri pape Franje”, kako glasi kovanica koja prati neka biskupska imenovanja posljednjih godina, onda bi se, po pastoralnom radu moglo reći da jest. Novi biskup dolazi iz pastoralnog miljea i iz crkvene sredine koja je prožeta ljubavlju prema Crkvi i domovini.
Dakako, crkveni se kuloari zabavljaju nagađanjima tko bi mogao doći za koadjutora u Zagreb. Uglavnom se “vrte” imena zaređenih biskupa, no te se prognoze uvijek pokazuju promašenima. Zato valja biti strpljiv i čekati vijesti iz Vatikana. Koje najčešće stižu kada im se i crkvena i ina javnost najmanje nada. A očigledno i kandidati koje Papa obavijesti preko svojega nuncija.
