Dobro je da su u Beogradu počeli razmišljati o odleđivanju odnosa s Hrvatskom, a imenovanje čelnika tamošnjih Hrvata Tomislava Žigmanova za ministra za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog u vladi Srbije svakako je dobra prilika za obnovu dijaloga, pa i na najvišoj razini. Upravo u tome krije se glavni problem odnosa između Hrvatske i Srbije. Dok su odnosi između građana dviju zemalja, baš kao i gospodarski i kulturni odnosi, jako dobri pa i izvrsni, odnosi na najvišoj političkoj razini praktično i ne postoje. Službena komunikacija između čelnika dviju susjednih zemalja, a riječ je o zemljama o kojima ovisi stabilnost cijelog područja, svedena je na slučajne susrete na multilateralnim sastancima, kao što su okupljanja regionalne inicijative Brdo - Brijuni ili europski sastanci s čelnicima zemalja zapadnog Balkana.
Odmrzavanje političkih odnosa, dakle, poželjno je i logično. Međutim, ipak moramo zadržati razumnu dozu skepse prema takvim najavama. Slične izjave već godinama povremeno stižu iz Beograda, ali sve su ostale neostvarene. Vučić je točno u ovo vrijeme prije dvije godine uvjeravao da je Srbija otvorena za suradnju s Hrvatskom i da dvije zemlje moraju imati "znatno bolje odnose", a i svoj drugi mandat u lipnju prošle godine započeo je najavom poboljšanja odnosa, uvjeravajući da će Beograd "biti uvijek otvoren za dobar razgovor sa Zagrebom". Sve ono što je prethodilo takvim najavama, kao i ono što je nakon njih uslijedilo, potvrđuje da Vučić nije mislio ozbiljno, o čemu svjedoči stalna verbalna agresija na račun hrvatske politike i Hrvatske koja svakodnevno stiže iz Beograda od Vučićevih dežurnih provokatora Vulina, Dačića i sličnih, koji govore ono što Vučić misli, ali ne može ili ne želi javno izreći.
Hrvatsku i Srbiju od prvog dana nove godine dijeli i schengenska granica, a dok Schengen i eurozona znače punu integraciju Hrvatske u Europsku uniju, srbijanski državni vrh, koji je ovih dana zaokupljen podizanjem, a onda i uklanjanjem blokada na Kosovu, očito ima neke druge prioritete, kakve dobro pamtimo iz devedesetih. Normalizacija odnosa sa Srbijom nemoguća je sve dok režim u Beogradu odbija preuzeti bilo kakvu odgovornost za zlo i ratove za koje je Srbija daleko najodgovornija, baš kao što Vučićeva Srbija danas zdušno opravdava Putinovu zločinačku agresiju na Ukrajinu. Zato je teško povjerovati u ozbiljnije poboljšanje odnosa sve dok je u Beogradu na vlasti Vučićev režim.
