Za razliku od Republike Srpske, gdje biraju jednog člana Predsjedništva, u drugoj polovini države biraju se dva člana. Svaki birač u Federaciji odlučuje hoće li zaokružiti kandidata za bošnjačkog ili hrvatskog člana. Time se ostavlja golemi prostor za izigravanje volje malobrojnijih jer je odnos Hrvata i Bošnjaka 1:3. Primjerice, 2010. Komšić je za “hrvatskoga člana” dobio 337 tisuća glasova dok su svi hrvatski kandidati zajedno imali 230 tisuća. Od tada se pokušava promijeniti nakaradni Izborni zakon koji bi uredio da svaki narod bira svoga predstavnika. Ne dopuštaju to bošnjačke ni lijeve ni desne stranke. Ne žele se odreći mogućnosti birati i Hrvatima i sebi. Dok je tako, Hrvati se ne mogu demokratizirati. Gurnuti su silom u jednoumlje.
Stoga je i na ovim izborima Hrvatima jedino preostalo ne rasipati glasove i udružiti se oko jednoga kandidata. Zbog ovoga puta podijeljene bošnjačke političke scene i velikog broja njihovih kandidata, samo ujedinjeni Hrvati na listopadskim izborima imali bi kakve-takve šanse. Bošnjacima je ostalo jako malo manevarskog prostora za rasipanje svojih glasova. Pa čak i za podršku DF-ovu kandidatu Željku Komšiću.
Ali, kao i obično, Hrvati su se podijelili. Sada je već definitivno kako će oba HDZ-a imati kandidate za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. Tako podijeljeni umanjili su izglede sami izabrati svog predstavnika. Ovakvim potezom dva HDZ-a iz BiH, zajedno s onim iz Hrvatske, preuzela su na sebe povijesnu odgovornost.
Ako se već RH nije smjela miješati u izmjene Izbornoga zakona u BiH, onda je vladajuća stranka morala “prisiliti” sestrinske stranke u BiH na razum. Umjesto toga, troje prvih HDZ-ovaca u Hrvatskoj, koji su na čelu države, Vlade i Sabora, zaokupili su se međusobnim svađama. Hrvatski narod, kojem je doslovno u BiH objavljen političko-medijski rat, ostavljen je u beznađu. Posljedice bi mogle biti katastrofalne.
Izaberu li Bošnjaci dvojicu članova Predsjedništva, mogli bi već na prvoj sjednici izglasovati podizanje optužnice Hrvatskoj za agresiju, tražiti zabranu gradnje Pelješkog mosta, problematizirati imovinu i donijeti još niz drugih odluka kojima će susjedu zagorčavati život. Imat će uvijek dovoljne svoje većinske dvije od tri ruke. Dakako, podrazumijevaju se i druge odluke koje će biti na štetu Hrvata u BiH, kao što je smjena hrvatskih diplomata ili, recimo, podrška uspostavi vlasti bez legitimnih predstavnika po već isprobanom receptu gdje bi, također zbog Izbornoga zakona, moglo biti dovedeno u pitanje i sudjelovanje u izvršnoj vlasti na razini Federacije i države.Ako se takav scenarij dogodi, ni jedan od triju HDZ-ova neće moći tražiti krivce u SDP-u ili u drugim strankama ili narodima. Tada neće biti ni važno tko je od njih više ili manje kriv. Još jednom će doći na naplatu podjela HDZ-a u BiH, koji je prije 12 godina osmišljen u zagrebačkoj “središnjici”. Od tada su podjele kontinuitet koji uporno baštine tri sestrinske stranke. Hrvati s obiju strana granice plaćaju cijenu.
