Samuel je bio sudac i prorok u Izraelu. Vodio je svetište u Šilu nakon Elija, koji je umro 1050. god. pr. Krista. U Svetom pismu imamo dvije knjige koje nose naslov po Samuelu - “Prva knjiga o Samuelu” i “Druga knjiga o Samuelu”.
Njegov otac bio je Elkana s Efrajimove gore. A majka mu se zvala Ana. Elkana i Ana nisu mogli imati djece. Cijela Efrajimova obitelj jedanput godišnje hodočastila je u Šilo. Prinosili su žrtve. Ana je u suzama molila da joj Gospodin daruje dijete. Njezine suze i molitve nije razumio ni svećenik Eli koji je vodio svetište. Ana mu je objasnila zašto toliko dugo moli i plače. Bog joj je uslišao molitve i suze. Začela je i rodila sina. Nadjenula mu je ime Samuel. Kad je Samuel imao tri godine majka ga je ostavila Eliju. Elijevi sinovi Hofni i Pinhas bili su pohlepni. Nisu više marili ni za Gospodina ni za ljude koji su prinosili žrtve. Sablažnjavali su narod. Nisu htjeli poslušati oca. Gospodin je prigovorio Eliju kako nije mogao obuzdati svoje pohlepne sinove. Filistejci su im oteli Kovčeg Božji (1 Sam 4,11). Kad je Eli čuo da je ukraden Kovčeg Božji, odmah je umro.
Samuel je “sve više rastao u dobi i mudrosti i pred Gospodinom i pred ljudima (1 Sam 2,26). Narod je brzo razumio da je za proroka u Izraelu postavljen Samuel. Stanovao je u Rami, ali je išao suditi i u Betel, Gilgal i Mispu. Pomazao je Šaula za kralja oko 1031. pr. Krista. U Gilgalu je priopćio kralju Šaulu da ga je Gospodin odbacio i izabrao novog mladića Davida za kralja. Šaulova krivnja bila je što nije izvršio Gospodinove riječi (Usp. 1 Sam 15). Kad je Samuel umro u Rami, “sav se Izrael skupi i oplaka ga naričući za njim. I pokopaše ga u njegovu zavičaju u Rami” (1 Sam 25, 1 i 28,3).
U Knjizi Sirahovoj kaže se za Samuela da je bio miljenik Gospodinov, utemeljitelj kraljevstva, pomazao za kraljeve Šaula i Davida, po Zakonu Gospodnjem je upravljao, u govorima se pokazivao kao vidjelac, Gospodin je uslišavao njegove molitve... (Usp Sir 46, 13-20). Sv. Petar ga spominje u propovijedi koju je održao u Salomonovu trijemu (Usp. Dj 3, 11-26). Sv. Pavao ga spominje u svojoj propovijedi u Antiohiji (Usp. Dj 13, 16-43).
Zanimljivo je kako ni svećenik Eli ni Samuel nisu odgojili svoje sinove dobro. Samuel je svoje sinove Joela i Abiju postavio za suce, ali oni “nisu išli stopama očevim: gledali su na svoj dobitak, primali mito i izvrtali pravicu (1 Sam 8,3). Iz redaka koji govore o Elijevim i Samuelovim sinovima vidimo koliko je težak i važan odgoj djece.
