Najveća kriza od okončanja hladnog rata ulazi u svoj prijelomni tjedan. Ni telefonski razgovor Vladimira Putina i njegova američkog suparnika Josepha Bidena nije doveo do smanjenja napetosti. U Washingtonu stavljaju naglasak na činjenicu da je Biden zaprijetio Putinu oštrim sankcijama zanemarujući pritom da Putin nikad nije previše mario za ekonomske posljedice svojih strateških poteza, ali i da su Rusi puno puta kroz noviju povijest dokazali da su spremni na odricanje i žrtvovanje zbog “viših interesa”.
I ova kriza potvrđuje staru izreku da u svakom ratu najprije strada istina. Tako je i u aktualnom propagandnom ratu koji je tijekom vikenda, nakon prošlotjednog blagog smirivanja, ponovno erumpirao. Dok izvori u Washingtonu i Londonu, pa i s najviših pozicija vlasti, upozoravaju da ruska invazija može uslijediti svakog trenutka, a neki su čak i objavili precizan dan ruskog napada – i ne pokušavajući svoje tvrdnje potkrijepiti dokazima – na ruskoj strani uvjeravaju da je riječ o “histeriji Bijele kuće” i “provokativnim špekulacijama”, ali i stvaranju preduvjeta za eventualnu “agresiju” ukrajinskih snaga na proruske pobunjenike na istoku Ukrajine. Međutim, i jedni i drugi povlače svoje diplomate iz Ukrajine, a većina europskih zemalja, pa i Hrvatska, pozvala je u subotu svoje građane da zbog straha od ruskog napada hitno napuste Ukrajinu.
Prihvaćanjem teze o neminovnosti ruske invazije Ukrajine automatski prihvaćamo i tezu o iracionalnosti ruskog predsjednika, koji je u protekla dva desetljeća puno puta dokazao da je nepredvidljiv, ali ne i da je iracionalan. Ruski napad na Ukrajinu u ovom trenutku bio bi iracionalan, sulud potez, a malošta ovih dana, unatoč iracionalnosti situacije, upućuje na zaključak da je Putin baš sišao s uma. Njegov cilj nije invazija i okupacija Ukrajine, nego zadržavanje Ukrajine izvan NATO-a i osiguranje strateške sigurnosti Rusije, što se precizno navodi i u ruskim zahtjevima što su u prosincu proslijeđeni Washingtonu i NATO-u. A ruske snage na granici s Ukrajinom, osim što pružaju mogućnost brze reakcije u slučaju pokretanja ukrajinske Oluje protiv proruskih pobunjenika, predstavljaju i dodatan pritisak na Zapad da ruske zahtjeve ovaj put shvati ozbiljno. I zato je ruska invazija na Ukrajinu i dalje malo vjerojatna.
