Zmija je prikazana u Knjizi Postanka kao najlukavija životinja. Ona počinje komunikaciju sa ženom. Zmiju zanima što je Bog rekao čovjeku: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" (Post 3, 1). Ženine prve riječi u Bibliji su: "Plodove sa stabla u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'" (Post 3, 2). Zmija niječe snagu Božje riječi. Obećava ženi kako će postati, žena i muškarac, bogovi ako prekrše Božju riječ te će biti kadri razlučivati dobro i zlo. Žena povjerova u zmijine riječi. Prekrši Božju riječ. Poziva i muškarca na kršenje Božje riječi. Muškarac povjerova u ženinu riječ pa i on prekrši Božju riječ. Spoznali su kako su goli. Zastidjeli su se. Kriju se od Boga. Prestali su s Bogom komunicirati. Bog ih traži. Zove čovjeka: "Gdje si?" (Post 3, 9). Bog ne želi prekinuti komunikaciju s čovjekom. Koristi novi oblik komunikacije: poziva čovjeka u zajedništvo. Čovjek je čuo Božje riječi kojima ga poziva. Čovjek čuje Božji poziv i započinje konverzaciju. Reče Bogu kako je gol, strah ga je, zato se krije. Bog zna kako je čovjek spoznao svoju golotinju. Jeo je sa stabla s kojeg mu je zabranio jesti. Nije poslušao Božju riječ.
Muškarac optužuje ženu zato što je on sam prekršio Božju riječ: "Žena koju si stvorio uza me - ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo" (Post 3, 12). Nastaje otuđenje između muškarca i žene. Bog počinje razgovor sa ženom. Zanima ga zašto je ona prekršila njegovu riječ i još nagovorila muškarca da i on ne posluša Božje riječi. Žena okrivljuje zmiju: "Zmija me prevarila, pa sam jela" (Post 3, 13). Čovjek stvara lanac optužbe. Bog iznosi muškarcu i ženi koje su posljedice njihova kršenja Njegove zapovijedi ili molbe. Žena će rađati u mukama, a žudnja će je gurati muškarcu. Muškarac će obrađivati trudom zemlju i u muci priskrbljivati hranu. Muškarac nadjeva svojoj ženi ime Eva (majka je svim živima). Adam i Eva nisu više stanovnici Edenskog vrta (Post 3).
