Zanimljiva je slučajnost kojom su se ove godine gotovo u tjedan dana preklopila dva potpuno različita, a opet povezana događaja. Jedan je Stepinčevo - spomendan preminuća blaženog kardinala Alojzija Stepinca, koji Katolička crkva svake godine od njegove smrti slavi 10. veljače. A drugi je izbor novog patrijarha Srpske pravoslavne crkve, koji je najavljen za 18. veljače.
I dok pripreme za ovogodišnje Stepinčevo prolaze u dostojanstvenoj tišini tj. bez podizanja prašine oko vatikanskog kočenja njegove kanonizacije, u Srpskoj pravoslavnoj crkvi ispod površine sve ključa predizbornim aktivnostima u traženju imena novog lidera SPC-a. Dakako, od izbora novoga imena ovisit će i politika SPC-a prema Stepinčevoj kanonizaciji koju je papa Franjo, kao što se sjećamo, stopirao upravo nakon dva pisma pokojnog patrijarha Irineja.
Nije tajna da neki episkopi u Srpskoj pravoslavnoj crkvi nisu podržali taj Irinejev potez, jer drže da srpska Crkva nema ama baš nikakve veze s imenovanjem svetaca u drugim crkvama te da se u to uopće nije trebalo miješati. Naravno, ti su stavovi nisu baš mogli doprijeti do javnosti, jer je i vrhu SPC-a, kao i političkom vrhu Srbije, bilo u interesu da se zaustavi Stepinčeva kanonizacija kako bi se mogao nastaviti hraniti mit o njegovoj nedovoljnoj uključenosti u zaštitu pravoslavaca u NDH, koji katkad poprima tako velike razmjere da se o Stepincu govori kao o zločincu i egzekutoru. Izgradnja takvoga mita ne bi trebala biti imanentna jednoj kršćanskoj crkvi, pa je očito da služi isključivo u političke svrhe i da s kršćanstvom nema nikakve veze.
U traženju novoga patrijarha spominje se nekoliko viđenijih imena među episkopima i mitropolitima SPC-a. Među prvima je, kako piše beogradski tisak, ime vladike bačkog Irineja (Bulovića), kojega se svrstava u “jastrebove SPC-a” i spočitava mu se bliskost srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću. Padne li izbor na njega, može se, što se Stepinca tiče, očekivati isti smjer kao dosad. Beogradski mediji navode i da sve ovisi o ishodu klanskih srazova (bosanski, vojvođanski, crnogorski) ili pak o tome tko je pripadnik ruske ili grčke struje, odnosno tko više gleda prema Moskvi, a tko prema Carigradu. Nabrajaju se pritom imena mitropolita dabrobosanskog Hristozoma, episkopa düseldorfskog i njemačkog Grigorija, zagrebačkog mitropolita Porfirija… Ne postigne li se dogovor, postoji mogućnost da kao prijelazno rješenje episkopi izaberu episkopa šabačkog Lavrentija koji je prošloga mjeseca napunio 86 godina i ima dobar rejting unutar svih lobija u SPC-u.
No pravila za izbor patrijarha predviđaju neizvjesnost do kraja, čak i bez obzira na veliki broj glasova koji može dobiti neki kandidat. Naprosto zato što se imena trojice kandidata koji su dobili najveći broj glasova u odvojenim kuvertama stavlja u Evanđelje i izvlačenjem se bira novi lider. Tako je u prošlom izboru za patrijarha mitropolit Amfilohije dobio najviše glasova, ali je izvučena kuverta s Irinejevim imenom.
Episkopi na taj čin gledaju kao na izravno djelovanje Duha Svetoga i uopće ne pridaju važnost medijskim nagađanjima. Bit će, naprosto, onako kako mora biti. I tek će se nakon službenog otvaranja kuverte znati tko će krojiti politiku SPC-a sljedećih godina. Odnosno, hoće li doći do zaokreta iz Beograda i prema kardinalu Stepincu. A ujedno i popuštanja vatikanske stege oko kanonizacije kako bi se Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj omogućilo da na sljedeća Stepinčeva slavi svojega sveca. Jer, kao što je u više navrata rečeno iz Vatikana, a potvrdio je to i sam papa Franjo, cijeli je proces dovršen i čeka se samo papin potpis. Na koji, eto, mogu uskoro utjecati i novi vjetrovi iz Beograda. Ako do njih dođe, dakako.
