Jedino evanđelist Luka donosi izvješće o Isusovu uskrisenju mladića u Nainu. Isus, nakon što je ozdravio satnikova slugu, otišao je iz Kafarnauma u grad Nain. Nain je grad u Galileji, sjeveroistočno od Nazareta, u blizini Tabora. Osim njegovih učenika, pratilo ga je mnoštvo svijeta na tom putu. Kad su Isus i mnoštvo došli pred gradska vrata Naina, upravo je pogrebna povorka izlazila iz grada. Nosili su pokopati mrtvaca. Mrtvac je bio mladić, i to jedinac kod majke. Njegova majka bila je udovica. I u pogrebnoj povorci bilo je mnogo naroda. Bili su empatični prema ucviljenoj majci i htjeli u tim njezinim teškim trenucima biti blizu nje. Kad je Isus ugledao ožalošćenu majku, i sam se ražalostio. Isus je bio pun sućuti i empatije prema ljudima koji su imali nevolje, bolesti i poteškoće. Pristupio je uplakanoj majci koja je plakala. Reče joj: "Nemoj plakati!" (Lk 7,13). Zatim je prišao lijesu u kojem su ljudi nosili mrtvaca. Isus dotaknu lijes. Nositelji su taj njegov dodir razumjeli kao molbu da se zaustave. Stali su. Isus reče umrlom mladiću: "Mladiću, tebi zapovijedam, ustani" (Lk 7,14). Luka zapisa kako je mladić ustao. Isus ga je uskrisio. I odmah je uskrišeni mladić počeo govoriti. Isus ga je sigurno dotaknuo rukom. Zatim ga predade ucviljenoj majci. Svi koji su bili u Isusovoj pratnji i na mladićevu pokopu ispuniše se strahom. Počeli su slaviti Boga: "Velik prorok nastupi među nama. Bog pohodi narod svoj" (Lk 7, 16). Brzo se to čudo razglasilo po Judeji i ostalim krajevima.
Vjerojatno su bili neki Ivanovi učenici u mnoštvu koje je slijedilo Isusa iz Kafarnauma ili na mladićevu pokopu. Evanđelist Luka piše kako su o svemu tome obavijestili Ivana Krstitelja njegovi učenici. Zatim Ivan šalje dvojicu svojih učenika Gospodinu. Trebaju ga upitati je li on onaj koji treba doći ili da čekaju drugoga (Lk 7, 18-19).
