Kao i pravoslavnim zemljama koje Božić slave po gregorijanskom kalendaru. I pravoslavcima koji slave po julijanskom kalendaru, 13 dana poslije, Božić je relativno blizu. No svi ljudi na svijetu dobre volje s razlogom poštuju malog Isusa, koji je darovao sebe svakom čovjeku i čitavom svijetu. Pa se zato Božić čestita svim ljudima dobre volje.
Betlehemsko svjetlo svojom snagom i svojim sjajem obasja čitav svijet, ne mogu mu uzeti sjaj ni najblještavije fešte u ovo vrijeme, koje često više slave "svetu potrošnju" nego rođendan malog Isusa. Svjedoci smo sekularizacije i "turizmizacije" Božića, ali nitko mu ne može oteti božanski sjaj i ljudsku dušu. Božić je obiteljski blagdan, ali i praznik okupljanja ljudi dobre volje u slavu rođenja malog Isusa. Božić je i vrijeme darivanja, brige o najpotrebitijima, ali i blagdan mira. Božićni duh osjeća se u domovima, na ulicama i trgovima, sve više sredina upriliči adventsko druženje u humanitarne svrhe, a veseli činjenica da su se u brojnim sredinama zadržali lijepi stari predbožićni i božićni običaji. Brojni vjernici duhovno se pripremaju za Božić na jako posjećenim misama zornicama. No, nekima je ipak važnije stići na neki božićni domjenak ili otići na neki razvikani advent. Sekularizacija Božića od neoliberalnog konzumerizma nastoji kršćanima ukrasti Božić i pretvoriti ga u svoj blagdan. No, još nitko kršćanima nije uspio ukrasti Božić iako je sve više onih koji podsjećaju na onog političkog komesara koji je pred Božić 1945. godine u jednom hercegovačkom selu održao "ideološko predavanje" i na kraju kazao:
- Ne vjerujte u nešto što ne vidite!
- Evo ja tebe vidim, ali ništa ti ne virujem - viknuo je jedan stari Ero s ovoga svijeta.
Valja vjerovati da bi betlehemsko svjetlo moglo prosvijetliti duše onima koji još ne žele mir u svijetu. Treba se nadati prestanku bombardiranja Ukrajine gdje mnogi slave Božić po gregorijanskom kalendaru. Najbolje bi, naravno, bilo to da se božićno primirje pretvori u trajno. Božić želi mir svim ljudima dobre volje, pa tako i onima na Bliskom istoku. Naravno, i svima na brdovitom Balkanu, ma koje vjere bili. I ateistima ako su dobre volje. Valja se prisjetiti povijesnih činjenica vezanih uz Božić. Naziv je dobio po deminutivu od riječi Bog - Mali Bog. U Hrvatskoj enciklopediji stoji da je Božić hrvatsko ime kršćanskog blagdana Isusova rođenja, a liturgijski naziv je Dan rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Božić se počeo slaviti u šestom stoljeću na nadnevak 25. prosinca, kao dan Isusova rođenja. Blagdan Božića brzo se raširio i u zapadnom i u istočnom kršćanstvu, a središnji čin proslave Božića je ponoćna liturgija. Božić iskazuje vjeru da je Bog prisutan u neznatnom i nejakom djetetu siromaha, snažniji od svih sila. Na Božić se slavi rođenje malog Isusa koji će postati najveći čovjek, Bogočovjek, u povijesti ljudskog roda. Kristov nauk jedan je od najvažnijih stupova zapadne civilizacija (uz grčku filozofiju i rimsko pravo), a posljedično i civilizacije uopće. Po rođenju malog Isusa čitav svijet računa vrijeme. Neki vrijeme dijele na staru i novu eru, no Isusov rođendan je razdjelnica. Ne samo vremenska. Vjersko značenje Božića i njegov kulturološki okvir postali su najveće umjetničko nadahnuće u kršćanskom svijetu. Kao da zapadni svijet pomalo gubi svoj sjaj, nadamo se da će mu betlehemsko svjetlo dati malo svoje svjetlosti i svetosti. Europa se mora vratiti svojim korijenima, i mala djeca znaju da se bez korijena suše grane i opada lišće.
U sljedeću nedjelju bit će zapaljena četvrta adventska svijeća. Postoji zanimljiva priča vezana uz četiri svijeće koje možda i nisu izravno vezane uz one adventske, ali govori o miru, vjeri, ljubavi i nadi. U sobi su gorjele četiri svijeće, a onda svijeća mira reče kako svijet do mira puno ne drži i da ne treba gorjeti pa se ugasi. Svijeća vjere reče kako se do vjere nedovoljno drži te da ni ona nema razloga gorjeti i ugasi se. Potom zvijezda ljubavi konstatira da je sve manje ljubavi na svijetu te da ni ona nema razloga svijetliti pa se i ona ugasi. U sobu u kojoj su bile svijeće uđe dijete i počne plakati, govoreći:
- Trebale su gorjeti sve četiri svijeće.
Onda mu se obrati svijeća nade i utješi ga:
- Ne boj se, dijete, ja sam svijeća nade i sve dok ja budem gorjela, mogu zapaliti ove tri ugašene svijeće!
Plamen nade uvijek mora gorjeti u našim srcima. Božić je i svjetlo nade, ali i mira, vjere i ljubavi. Božić je i blagdan veselja pa se za Božić valja i nasmijati pa se tako vjernici šale:
- Oni koji Božić nazivaju samo blagdanom nemaju ništa protiv božićnice!
Ne vjerujemo da će riječ božićnica biti preimenovana u – blagdanica! Sjetismo se jedne nezgodne zgode iz vremena bivšeg sustava. Jedan član Saveza komunista, koji je kao dijete bio odgojen u pobožna kršćanina, nije mogao odoljeti zovu polnoćke. Već u božićno jutro bio je pozvan u Komitet na informativni razgovor. Lokalni šef Partije mu oštro prigovori i zaprijeti, a on se počne pravdati:
- Druže sekretare, nisam ja išao na polnoćku radi Božića, nego da čujem hoće li fratar u propovijedi reći nešto protiv Tite!
Otvori KEKS Pay
