U katoličkoj Bibliji imamo dvije knjige o Makabejcima. Knjige su dobile ime po Matatijinu sinu Judi koji je imao nadimak Makabej. Prva knjiga o Makabejcima napisana je potkraj 2. st. pr. Krista. Druga knjiga o Makabejcima napisana je između 123. i 63. godine pr. Krista.
Grčka postaje velika svjetska sila za vrijeme kralja Aleksandra Makedonskog (Pela, 356. - Babilon, 323). Pokorio je Siriju 333. Perzijance je pobijedio u bici kod Gaugamele 331. pr. Kr. Nastavio je osvajanja prema Indiji. S Aleksandrom Velikim nastaje nova epoha koja se zove helenistička (od 333. do 63.). Po njemu je dobilo ime 70 gradova. Koine postaje međunarodni jezik. Nakon Aleksandrove smrti moćna Grčka se dijeli. Palestina je pripala egipatskim Ptolemejevićima, a od 197. u njoj vladaju sirijski Seleukovići.
Najokrutniji vladar bio je Antioh IV. Epifan (175. - 164.). Ukinuo je zakon 198. koji je priznavao Mojsijev zakon. Neki su Židovi prihvatili Antioha i poganske običaje. Antioh je naumio osvojiti Egipat. Nakon osvajanja Egipta krenuo je na Izrael. Njegova silna vojska ušla je u Jeruzalem. Izvršila je pokolj. Odmah su počeli paliti po Hramu. Opljačkali su zlato i srebro.
Pisac Prve knjige o Makabejcima zapisa: "U Izraelu nasta opća tuga po svim mjestima. Zastenjaše poglavari i starješine, obnemogoše mladići i djevojke - ljepota ženska sva uvenu. Mladoženje udariše u tužaljke, a nevjeste po ložnicama prokukaše. Sva se zemlja tresla od žalosti nad svojim stanovnicima, sav se dom Jakovljev obukao u sramotu" (1 Mak 1, 25-28).
Dvije godine poslije došla je ponovno Antiohova silna vojska u Judeju i Jeruzalem kako bi zavela poreze. Nastavili su pokolj i pljačku. U Davidovu gradu izgradili su svoju utvrdu. U utvrdu su smjestili, kako kaže pisac, "ološ i ljude koji su se osilili". Židovi su bili primorani pobjeći iz grada. Nastalo je razdoblje poniženja, boli i tugovanja.
