Izabrani narod nakon kraljevanja Davidova sina Salomona (970. - 931. pr. Kr.) dijeli se na dva dijela: Izrael (Sjeverno kraljevstvo) i Judu (Južno kraljevstvo). Glavni grad Izraela postala je Samarija za vrijeme kralja Omira (885. - 874.), a Jude ostaje Jeruzalem.
Obično u Bibliji kad se piše o novom kralju u Izraelu, navodi se tko je bio kralj u Judi i koja mu je godina kraljevanja te obrnuto - kad se govori o novom kralju u Judi, navodi se tko je i u kojoj godini kraljevanja u Izraelu. U jednom razdoblju 9. st. pr. Kr. kraljevi u Izraelu i Judeji imali su isto ime, Joaš.
U Izraelu do Joaša bili su kraljevi: Jeroboam I. (931. - 910.), Nadab (910. - 909.), Baša (909. - 886.), Ela (886. - 885.), Zimri (bio samo 7 dana kralj), Omri (885. - 874.), Ahab (874. - 853.), Ahazija (853. - 852.), Joram (852. - 841.), Jehu (841. - 814.), Joahaz (814. - 798.) i Joaš (798. - 783.). Nakon kralja Joaša bili su: Jeroboam II. (783. - 743.), Zaharija (743.), Šalum (743.) Menahem (743. - 738.), (asirski kralj Pul osvojio je zemlju), Pekahja (738. - 737.), Pekah (737. - 732.) i Hošea (732. - 724.). Sjeverno kraljevstvo osvojili su Asirci na čelu sa Salmasarom V. 722. ili 721. pr. Krista. Odveli su stanovništvo u sužanjstvo, a uselili strance u Izrael.
Kralj Joaš postao je kralj u Sjevernom kraljevstvu 798. pr. Krista, a u trideset i sedmoj godini kraljevanja judejskog kralja Joaša (835. - 796.). Joša je kraljevao u Izraelu šesnaest godina. I on je kao većina kraljeva nastavio činiti zlo koje je započeo Jeroboam, prvi kralj Sjevernog kraljevstva. Kralj Joaš je ratovao protiv kralja Amasija (796. - 781.), koji je u Jeruzalemu naslijedio judejskog Joaša.
Prorok Elizej se razbolio. Bolest je bila teška. Došao ga je obići izraelski kralj Joaš. Rasplaka se nad Elizejem. Reče mu u suzama: "Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi" (2 Kr 13, 14). Elizej mu proriče kako će pobijediti Aramejce tri puta. Ubrzo nakon toga susreta umro je prorok Elizej.
