29.11.2022. u 07:00

Iako se ta bitka nije dogodila, u Kanadi se u školama uči kako su njihovi vojnici UNPROFOR-a 1993. na ratnoj crti razdvajanja između Hrvata i Srba u Medačkom džepu pobijedili HV, ubivši 27 njegovih bojovnika

Nije nedjeljna utakmica najveća bitka između Hrvata i Kanađana. Mnogo je veća ona koja se nije ni dogodila. Naime, u Kanadi se u školama uči kako su njihovi vojnici UNPROFOR-a 1993. godine u herojskoj borbi na ratnoj crti razdvajanja između Hrvata i Srba u Medačkom džepu ubili 27 bojovnika HV-a. Država je čak svim vojnicima dala odlikovanje obrazlažući kako su oni heroji najveće bitke kanadske vojske od Korejskog rata. Uzalud iz Hrvatske stižu argumentirani demantiji da je priča izmišljena. I da s Kanađanima nije bilo oružanog sukoba, niti je itko uslijed njihove pucnjave stradao. Jedino je točno da su tada vojnici HV-a, nakon nekoliko dana borbe, protjerali srpske snage iz Medačkog džepa. Kako je operacija bila opterećena zločinima, uslijedio je međunarodni pritisak nakon kojeg se HV morao povući na prvotne položaje. Nakon toga su kanadski vojnici opet stali između Hrvata i Srba. I to je sve. Ipak, oni će o svojoj "istini" snimati film.

Ako su nepostojeću bitku proglasili pobjedom, onda mogu i nogometni poraz od Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Katru pretvoriti u mit. Jedini im je problem što on ima svjedoke. Milijarde gledatelja. Pa čak i ono što je prethodilo utakmici. Provokacija kanadskog izbornika, inače Engleza, Johna Herdmana o tome kako će j...i Hrvatsku nije motivirala njegovu, već Dalićevu momčad. Dok se igrači Hrvatske pripremaju kako u četvrtak pobijediti Belgiju i tako izboriti osminu finala, dotad hrvatski navijači analiziraju kako to da su kanadski nogometaši, od nekadašnjih autsajdera, ipak dosegnuli visoku kvalitetu koju im priznaje cijeli svijet. A hrvatski stručnjaci su ih prije samo nekoliko desetljeća učili kako se igra lopte. Toliko su uznapredovali da će, uz SAD i Meksiko, za četiri godine biti domaćini Svjetskog prvenstva u nogometu.

Duga je povijest hrvatsko-kanadskih odnosa. Izuzev nekoliko incidenata, poput ovog s UNPROFOR-om, oni su više nego prijateljski. Osobito u sportu. Kako su se Hrvati doseljavali u Kanadu, tako su u mjestima u kojima su se nastanjivali i osnivali klubove. I počeli se natjecati. Tako je bilo i u Torontu. Uz ime grada dodali su mu i ime Croatia unatoč tomu što je liga u kojoj su se natjecali bila protiv toga da klubovi imaju prefiks koji bi sugerirao etničku pripadnost. Unatoč tomu, Kanađani su željeli da klub opstane, vjerovali su da će ga doseljenici spasiti, ali i da ne mogu postići nekakav značajniji uspjeh. Uz to, njihov glavni sport nije nogomet, već hokej na travi (lacrosse) i hokej na ledu, košarka, golf, bejzbol…

Uprava Toronto Croatije nije imala novac. Skupljala ga je u podrumu mjesne crkve nakon nedjeljnih misa. Znala je da za vrhunski uspjeh treba vrhunska pojačanja. Zamislite, u svoj klub doveli su svjetsku zvijezdu - Eusébija da Silvu Ferreiru. Uz Peléa, tada jednu od najvećih. U svojoj 34. godini on je još uvijek igrao vrhunski nogomet. Za Croatiju je nastupao za svega tisuću dolara po utakmici. I postali su senzacija. Osvojili su 1976. prvo mjesto u Sjevernoameričkoj, tadašnjoj zajedničkoj profesionalnoj nogometnoj ligi SAD-a i Kanade. Oduševljenje zbog uspjeha, uz hrvatske iseljenike, nisu skrivali ni njihovi domaćini. Učvršćivalo je to njihovo prijateljstvo. Sve to doprinijelo je da su od 2009. godine hrvatskim državljanima ukinute vize za Kanadu.

Procjenjuje se da danas u Kanadi živi oko 250.000 hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka. Tamo su se doseljavali u nekoliko valova. I dok su prijašnje generacije bile jako vezane uz domovinu svojih roditelja, današnja, peta generacija sve se više asimilira u kanadsku kulturu, jezik i tradiciju. Kako bi se ipak sačuvao nacionalni identitet, nastava na hrvatskom jeziku integrirana je u sustav osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u nekoliko provincija. Veliku ulogu u očuvanju nacionalnog i vjerskog identiteta ima Katolička crkva. U posljednjih pola stoljeća tamo je utemeljeno dvadesetak župa i misija. Imaju svoje crkvene objekte koje su kupili upravo iseljenici. U njima su se okupljali brojni poznati Hrvati, poput domoljuba Gojka Šuška, Antona Kikaša, znanstvenika Krešimira Krnjevića, boksača Georgea Chuvala, hokejaša Marka Eduarda Vlašića…

Prijateljstvo Kanađana i Hrvata učvršćuje svih pet generacija koje žive na tom sjevernoameričkom kontinentu, kao i domovinska Hrvatska. Ovo u nedjelju nije bio okršaj, nego samo nogomet. Hrvatska ih je još jednom poučila kako se igra. Na UNPROFOR s početka kolumne podsjećao je tek kanadski vratar Srbin Milan Borjan, koji ne želi priznati da je njegov rodni Knin u Hrvatskoj, već još uvijek tvrdi da je u srpskoj Dalmaciji. A provokacija izbornika Johna Herdmana o tome kako će j...i Hrvate ipak će biti zapamćena tek kao nekulturna metafora. Za nju neće snositi ni odgovornost. Jer u Kanadi je prostitucija ionako legalizirana.

Komentara 1

ZA
zagabria11
10:44 30.11.2022.

Eh Kanađani, kakvi na nogometnom terenu takvi i u ratu - nikakvi. Pustimo da se hvale kad nemaju stvarnih pobjeda

Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?