Kada govorimo o vrhunskoj energetskoj učinkovitosti i zadržavanju topline u domovima, jedan materijal posebno se izdvaja.
Samo 25 milimetara termoizolacije od poliuretanske pjene po svojoj učinkovitosti može odgovarati sloju mineralne vune od 45 milimetara ili zidu od pune opeke debljine čak 860 milimetara.
Upravo ova sposobnost zadržavanja topline, uz malu težinu i iznimnu izdržljivost, učinila je poliuretan, poznatiji kao PUR ili PU pjena, veoma zastupljenim materijalom u modernom građevinarstvu.
Otkriće koje je promijenilo građevinarstvo
Iako danas djeluje kao proizvod modernoga doba, poliuretan ima dugu i zanimljivu povijest. Prvi put ga je stvorio njemački znanstvenik Otto Bayer pred početak Drugoga svjetskog rata, 1937. godine, u pokušaju da pronađe odgovarajuću zamjenu za gumu. Njegova izolacijska svojstva prva je iskoristila industrija piva 1948. godine za izolaciju bačava.
Međutim, prava revolucija nastala je 1954. godine kada je slučajnim dodavanjem vode u kemijsku reakciju stvoren kruti poliuretan. Krajem šezdesetih godina ovaj materijal je unaprijeđen u PIR (poliizocijanurat), koji donosi znatno bolju stabilnost i otpornost na vatru. Zanimljiv je podatak da je prva pasivna kuća na svijetu, sagrađena u Njemačkoj 1990. godine, koristila upravo prozore s profilima izoliranim poliuretanom.
Sama pjena nastaje kemijskom reakcijom izocijanata i poliola. Ovisno o molekularnoj težini poliola, dobiva se fleksibilna pjena, kakvu imamo u madracima i autosjedalima, ili kruta pjena za građevinske izolacije.
U ovom procesu veoma su važni stroga kontrola i točan omjer komponenata.
Pjena sa zatvorenim i otvorenim ćelijama
Važno je razlikovati pjenu sa zatvorenim i otvorenim ćelijama.
Pjena sa zatvorenim ćelijama zadržava plinove i stvara veoma učinkovitu toplinsku i hidroizolacijsku barijeru, ali zbog toga blokira vlagu, pa prostorija mora biti dobro provjetrena kako ne bi došlo do kondenzacije.
S druge strane, pjena s otvorenim ćelijama je rjeđa, zahtijeva deblji sloj za toplinsku izolaciju, ali veoma dobro blokira zvuk i omogućuje veću paropropusnost zida, piše Izolacija.rs.
Dobra i za zvučnu izolaciju
Pjena s otvorenom strukturom ćelija koristi se i kao zvučni izolator. Često je možemo vidjeti u studijima u obliku piramida, u debljinama od 2,5 do 10 centimetara.
Nedavna istraživanja pokazala su da dodavanje 40 posto tekstilnog otpada u ovu pjenu može značajno poboljšati koeficijent smanjenja buke. Često se kombinira s gipsanim pločama za izolaciju bučnih strojarnica.
Postoji i druga strana priče
Poliuretanska izolacija može značajno smanjiti potrošnju energije za grijanje i hlađenje, eliminira toplinske mostove, brtvi prostor i pruža otpornost na vodu.
Ipak, postoji i druga strana priče.
Kako je poliuretan organski polimer na bazi naftnih derivata, u svom čistom obliku veoma je zapaljiv. U slučaju požara, njegova razgradnja može dovesti do oslobađanja toksičnih plinova, uključujući ugljikov monoksid i cijanovodik. Zbog toga se u proizvodnji koriste kemikalije koje usporavaju gorenje.
Upravo su te kemikalije predmet rasprava. Dok predstavnici kemijske industrije, pozivajući se na laboratorijska ispitivanja, tvrde da su poliuretanske pjene sigurne za ljude i okoliš kada se pravilno proizvode i koriste, dio neovisnih istraživača poziva na dodatna ispitivanja njihova utjecaja u svakodnevnim kućnim uvjetima.
Zahvaljujući dobrim termoizolacijskim karakteristikama, prilagodljivosti i maloj težini, poliuretan je postao veoma zastupljen u energetski učinkovitoj gradnji. Ipak, prilikom odabira i ugradnje važno je voditi računa o vrsti pjene, ventilaciji, protupožarnoj zaštiti i pravilnoj primjeni materijala, prenosi Bizportal.
Otvori KEKS Pay
