U analizama izbornih rezultata, koje se posljednjih dana „vrte“ po svim bosanskohercegovačkim medijima, a iz kojih je očigledno kako su u Federaciji BiH najveći gubitnici izbora Lagumdžijin SDP, Lijanovićev NSRzB, Budimirov SPP i Jurišićev HSP, ne propituje se i ne analizira uloga visokoga predstavnika Valentina Inzka te predstavnika nekih stranih veleposlanstava, ponajprije američkog i britanskog, koji su osmislili projekt “platforma”, zdušno ga afirmirali i nametnuli u Federaciji BiH. Deklarativni cilj projekta “platforma” bio je pokušaj uvođenja “promjena”, odnosno zamjena nacionalnih stranaka nekim “novim”, “građanskim” strankama. Drugim riječima, “platformom” se pokušalo kroz poništavanje osnovnih ustavnih počela – ravnopravnosti, konstitutivnosti i reprezentativnosti naroda – tobože racionalizirati Federaciju i potaknuti ekonomske reforme. Što imamo na kraju projekta “platforma”? Jerko Lijanović opustošio je poljoprivredne fondove, Bosna i Hercegovina i Federacija BiH su pred bankrotom, Međunarodni monetarni fond, kao globalni zelenaš i kamatar, čeka svoj trenutak kad će zavrnuti ruku svima nama, a međunacionalni odnosi su pogoršani. Je li to ta “dobrobit” za sve građane FBiH na koju se pozvao Inzko u preambuli sramnoga “naloga” o privremenoj suspenziji odluka Središnjeg izbornog povjerenstva BiH, kojim je, zanemarujući osnovne matematičke postulate, instalirao platformaše u izvršnu vlast FBiH? Gdje su sada operativci projekta “platforma” - Lagumdžija, Lijanović, Budimir, Jurišić i njihove stranke? Propisno su kažnjeni: SDP je izgubio više od polovine glasova, Lagumdžija nije uspio ući u državni Parlament, Lijanović je u zatvoru, a njegova je stranka također doživjela debakl, Budimira, Jurišića i njihovih stranaka ni na vidiku. Jedino SDA nije sankcionirana od birača, čak naprotiv, jer nije baš svesrdno niti ušla u taj projekt. Prije četiri godine, u vrijeme pregovora lidera stranaka o formiranju vlasti u Federaciji, stalno su napominjali kako dio vlasti trebaju biti i dva HDZ-a. Prihvatili su “platformu” iz pragmatičnih razloga, pametno i promoćurno zadržavši većinu pozicija i poluga moći koje su imali ranije, uz istodobno guranje SDP-a u prvi plan kako bi sve negativnosti bile fakturirane upravo “socijaldemokratama”. Ako se neki projekt pokazao neuspješnim onda su, logično, pored operativaca i idejni tvorci toga projekta gubitnici. No, je li to baš tako u slučaju “platforme”? Teško je povjerovati da međunarodni predstavnici ne shvaćaju da izbjegavanje rješavanja etničkih problema ne može stabilizirati BiH, pogotovo ne način da se za demokratski i ekonomski oporavak ide u smjeru racionalizacije uz podčinjavanje jednoga naroda. Osim ako strani predstavnici namjerno žele producirati nestabilnost u BiH s ciljem dugoročnog osiguranja njihova angažmana i ovladavanja resursima ove države. Kod traženja odgovora treba imati na umu i tvrdnju nobelovca Edwarda Prescota da je jedina zadaća MMF-a odobravanje sve većih kredita nekoj državi s ciljem stvaranja dužničkoga ropstva, ili Josepha Stiglitza, bivšega glavnog savjetnika Svjetske banke i predsjednika Vijeća ekonomskih savjetnika američkog predsjednika Billa Clintona, koji neumorno ukazuje na “tamnu” strategiju djelovanja MMF-a na način da davanjem velikih kredita dovode države pred bankrot, a kad te zemlje nisu u stanju vraćati kredite, traže od njih da se jeftino odreknu svojih resursa. U slučaju BiH to lako mogu biti elektroprivredna poduzeća. “Platforma” nije donijela ničega dobroga, njezini operativci su kažnjeni, a tvorci imaju takvu poziciju da iz svega mogu izvući korist.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura