Protiv Mojsija počeli su gunđati njegov brat Aron i sestra Mirjam. Razlog je bio zavist, a povod što je oženio Kušanku. Biblija za Mojsija kaže kako je bio "vrlo skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji" (Br 12,3). Gospodin prigovara Aronu i Mirjam što su govorili protiv Mojsija koji je Njemu najvjerniji. Mirjam je potom ogubavila.
Izraelci su se polako približavali Kanaanu, obećanoj zemlji. Iz pustinje Paran Mojsije je poslao dvanaestoricu, iz svakog plemena po jednog, u izviđanje zemlje u koju su krenuli. Među njima je iz Efrajimova plemena bio Nunov sin Hošea. Njemu je Mojsije dao ime Jošua. Dvanaestorica su izviđala Kanaan četrdeset dana. Na povratku su sa sobom ponijeli grožđa, mogranja i smokava.
Nakon što su se vratili u Kadeš, u Paranskoj pustinji, izvijestili su Mojsija i cijelu zajednicu o stanju u Kanaanu. Kanaan je bio plodna zemlja, ali nastanjena snažnim ljudima. Kaleb je zahtijevao da se odmah krene i osvoji obećana zemlja, a desetorica iz izvidnice suprotstavila su se Kalebu. Odvraćali su narod od njegova nauma. Plašili su narod velikim i snažnim kanaanskim ljudima. Činilo im se kako su Izraelci nejaki te prema njima izgledaju kao skakavci. Nastala je pomutnja među Izraelcima: "Tada zagraja sva zajednica i poče vikati. I te noći narod plakaše. Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona" (Br 14, 1-2a). Ponovno su se poželjeli vratiti u Egipat, pa i po cijenu smrti. Željeli su radije umrijeti u pustinji nego stradati u kanaanskoj zemlji. Počeli su urotu protiv Mojsija: "Jedan je drugom govorio: - Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat" (Br 14,4).
Riječ su uzeli Kaleb i Jošua. Počeli su hrabriti narod: "Zemlja kroz koju smo prošli da je istražujemo izvanredno je dobra. Ako nam Gospodin bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teku med i mlijeko. Samo, nemojte se buniti protiv Gospodina! Ne bojte se naroda one zemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Gospodin. Ne bojte ih se!" (Br 14,7-9).
