Eric Nelson, veleposlanik SAD-a u BiH, kazao je kako daytonski Ustav BiH treba mijenjati. Svi se slažu s tim, ali kako? Srbi kažu da RS-u treba vratiti oduzete nadležnosti, Bošnjaci bi htjeli ojačati državne institucije, a Hrvati žele stvarnu jednakopravnost izmjenama Izbornog zakona, koje bi jamčile izbor legitimnih predstavnika naroda.
Bosna i Hercegovina od Berlinskog kongresa (1878. godine), gdje je dobila današnje ime, bila je dio nekoliko država i promijenila nevjerojatan broj ustavnih ustroja. Prije 144 godine BiH je na Berlinskom kongresu pala pod austrougarski protektorat, a 1908. izvršena je aneksija. Nakon Prvoga svjetskog rata BiH postaje dijelom versajske Jugoslavije. Jedan dio današnjeg prostora BiH 1939. godine pripao je Banovini Hrvatskoj.
Dvije godine potom područje današnje BiH postaje dijelom NDH. Tijekom Drugoga svjetskog rata komunisti kuju planove komunističke Jugoslavije na zasjedanju AVNOJ-a, a sa zasjedanja ZAVNOBiH-a pamti se ona kako BiH neće biti ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska. Nakon Drugoga svjetskog rata osniva se komunistička Jugoslavija (najprije FNRJ, a potom SFRJ), država pet naroda: Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca. Muslimani s velikim M (danas Bošnjaci) postaju nacija tek 60-ih godina, dva desetljeća nakon osnivanja Titove države. Dvije godine nakon “hrvatskog proljeća” dolazi do konfederalnog Ustava Jugoslavije, po kojem narodi imaju pravo opredjeljenja do odcjepljenja. Nakon Titove smrti politički Beograd nastoji srušiti taj Ustav, čemu se protive Slovenci i Hrvati pa dolazi do raspada Jugoslavije. BiH postaje samostalna nakon referenduma, zahvaljujući i glasovima bh. Hrvata u BiH. Dolazi do agresije iz Beograda, u BiH se praktički dijeli na tri dijela koja su u Daytonu prihvaćena kao prijelazni aranžmani pri stvaranju mirovnog sporazuma, čiji je aneks 4. zapravo Ustav aktualne BiH. No, on je toliko puta mijenjan aneksima po leđima Hrvata da više ne sliči samome sebi. Daytonskom sporazumu prethodio je Washingtonski sporazum o hrvatsko-bošnjačkoj Federaciji BiH (i konfederaciji s Hrvatskom!).
Koliko je od Berlinskog kongresa 1878. godine BiH promijenila država i ustavnih uređenja, ni najveći matematičari, povjesničari i pravnici ne bi znali izbrojiti. Pa nas sve to podsjeća na Mujinu matematiku s njegovom i Fatinom djecom. Pitaju ga koliko on i Fata imaju djece, a on im odgovori:
- Ja imam dvoje, Fata također dvoje, dakle ukupno troje!
- Kako to? – čude se.
- Fata iz prvog braka ima jedno dijete, ja također jedno, a zajedno imamo jedno. Fata ima dvoje, ja dvoje, dakle sve skupa imamo troje djece – objasni im Mujo.
Što dalje? Srbi u RS-u ne daju dirati u svoj entitet, a podržava ih ojačana Moskva, Bošnjaci žele unitarnu BiH, uzdajući se u svoje saveznike, a Hrvati žele biti jednakopravni, u čemu ih podržava Hrvatska, potpisnica Daytonskog sporazuma. Pa je više nego smiješno kad iz “građanskog” Sarajeva svaku riječ iz RH dočekaju kao miješanje u unutarnje stvari BiH. A Tuđmanov potpis u Daytonu jednako je težak koliko i potpis Alije Izetbegovića.
Ustavni sud BiH odlučio je kako bh. Hrvati trebaju birati svoje legitimne predstavnike, rezolucije europskih institucija govore o potrebi federalizacije BiH na temeljima konsocijacije. No, političko Sarajevo sve to “čita” na svoj način. Kad “građansko” Sarajevo čuje riječi nekog stranog diplomata da bi se BiH trebala ustavno urediti na način ustroja drugih europskih država, u “građanskom” Sarajevu naježe se. Logika “građanskog” Sarajeva izgleda ovako: Tko je jači, nek’ tabači, kakav federalizam i konsocijacija, kakvi bakrači!
No, samo oni iz “građanskog” Sarajeva sve znaju, samo sebe smatraju čuvarima Bosne (a Hercegovinu žele izbaciti iz naziva države). Pa nas njihova “logika” podsjeti na nezgodnu zgodu s fiktivne utrka Formule 1 negdje u BiH. Lewis Hamilton tijekom utrke morao je skrenuti u boks, a jedan od automehaničara ga upita:
- Ljudino, ‘ko ti je ovo radio?! •
