Piše: Mislav Šimatović/Večernji list
Ako sve protekne prema planu, Fortenova grupa trebala bi za koji tjedan i formalno biti istrgnuta iz ralja ruskog kapitala. Vijest kaže da je kompanija u vlasništvu američko-mađarskog biznismena Dániela Jellineka otpočela proces dubinskog snimanja u Fortenovi, nakon čega bi on preuzeo 44 posto udjela u Fortenovi od najveće ruske komercijalne banke Sberbank. U kontekstu domaće gospodarske zbilje i novog sigurnosnog poretka u svijetu, važno je napomenuti da je Jellinekova, formalno mađarska kompanija Indotek u tijesnim poslovnim i kapitalnim vezama s Bohemian grupom koju kontrolira moćna američka obitelj Stryker. Nije naodmet istaknuti i da se u paketu s Jellinekom i Strykerom servira i potencijalni poslovni odnos Fortenove, odnosno Konzuma, i francuskog Auchana, jednog od najvećih maloprodajnih lanaca u svijetu.
Iako su Rusi odigrali prilično konstruktivnu ulogu u fazi spašavanja Agrokorova poslovnog sustava, na čijim je razvalinama nastala Fortenova, pitanje suvlasništva ruskih banaka postalo je delikatno od trenutka agresije na Ukrajinu i poduzimanja sveobuhvatnih zapadnih sankcija prema Rusiji. U konačnici, Sberbank je izbačen iz međunarodnog platnog sustava, država je bila prisiljena praktički konfiscirati njegovu imovinu u Hrvatskoj, ali daleko od toga da su u procesu konsolidacije Fortenove bili faktor koji remeti stvari. Da njihov vlasnik, ruska država, nije poduzela invaziju na Ukrajinu, kršeći sve međunarodno-pravne i civilizacijske postulate, Sberbank bi na dionicama Fortenove ležao još koju godinu, čekajući povoljan trenutak za izlazak i naplatu onoga što su svojedobno uložili u Agrokor.
Pitanje dugoročne stabilnosti Fortenova grupe postavilo se odmah na početku ruske invazije na Ukrajinu. Međutim, upućeni u zbivanja oko cijelog procesa konsolidacije duga i prijevremene uprave u Fortenovi bili su svjesni da se u toj kompaniji ne može dogoditi ništa sudbinski. Ne ulazeći u detalje, uprava Fortenove na vrijeme je poduzela ključne korake da disperzira rizik koji je proizlazio iz činjenice da je bivši vlasnik Ivica Todorić jaja stavio u ruski koš i to – nimalo vizionarski – nepuna dva mjeseca nakon ruske aneksije Krima. Rijetki su tada puhali na hladno, upozoravajući da je Todorićev zaokret prema Moskvi možda logičan poslovni potez na koji ga je natjerala potraga za jeftinijim dužničkim kapitalom, ali strateški gledano opasan ples po žici. U travnju 2014., kada je Krim i formalno već bio anektiran, a u Dombasu se opasno zveckalo oružjem, Todorić je u Moskvi uzeo prvih 600 milijuna eura kredita. Ukupan dug ruskim bankama u trenutku Agrokorova bankrota iznosio je više od milijardu eura, što je Rusima nakon donošenja lex Agrokor dalo dominantnu pregovaračku poziciju. U međuvremenu je dioničkim ugovorom rusko vlasništvo u Fortenovi svedeno na 44,9 posto, a statutom je određeno da se nijedna odluka ne može donijeti bez suglasnosti 75 posto glasova na skupštini dioničara. U igru je, zlu ne trebalo, uskočio i Pavo Vujnovac, vlasnik PPD-a, koji je – logična je pretpostavka – novac zarađen na distribuciji Gazpromova plina uložio u otkup 25 posto vlasničkog udjela od malih dobavljača Fortenove. U konačnici, dug od milijardu eura refinanciran je u suradnji s američkim financijskim institucijama, čime je Fortenova već tada potpuno prebačena iz istočne u zapadnu interesnu sferu. Ostalo je samo pitanje pojedinačno dominantnog, ali strateški nevažnog ruskog suvlasništva i pronalaska investitora koji bi od Rusa za fer cijenu otkupio taj udio. Naravno, na obostrano
zadovoljstvo. •
