Davidovi sinovi koji su se rodili u Hebronu bili su Amnon, Kileab, Abšalom, Adonija, Šefatja i Jitream. Abšalom i Tamara bili su od njegove žene Maake, kćeri gešurskog kralja Tolmaja (Usp. 2 Sam 3, 2-3).
Njegov najstariji sin Amnon, kojem je majka bila Ahinoama, zaljubio se u Tamaru. Davidov nećak Jonadab, koji je bio domišljat, savjetuje Amnona kako će nagovoriti oca Davida da pošalje Tamaru u njegovu kuću. Amnon je glumio da je bolestan. Kad ga je David posjetio, zamolio ga je da pošalje Tamaru kako bi mu poslužila u bolesti. Iskoristio je oca Davida kao što je David iskoristio svog vojskovođu Joaba. David nije očekivao Amnonovu zlobnu namjeru. Poslao je Tamaru da pripremi i posluži jelom "bolesnog" Amnona. Tamara je pripremila jelo, međutim, Amnon je zloupotrijebio njezinu dobrotu i obeščastio je. Ona ga je molila da ne čini zlo. Nakon što ju je obeščastio, zamrzio ju je: "Nato je odmah zamrzi silnom mržnjom te je mržnja kojom ju je zamrzio bila veća od ljubavi kojom ju je prije ljubio" (2 Sam 13,15). Zatim ju je istjerao iz kuće. Za to se brzo doznalo. Abšalom je uzeo sestru u svoju kuću, a zamrzio je Amnona.
Abšalomova mržnja trajala je dvije godine. Nikomu nije povjeravao svoj plan. Dvije godine poslije Abšalom je pripremio gozbu za kraljevsku obitelj u povodu striženja ovaca u Baal Hasoru kod Efrajima. Isplanirao je kako će osvetiti sestru Tamaru i ubiti Amnona. Budući da se više ne spominje drugi Davidov sin Kileab, smatra se da je Abšalom, osim osvete sestre, htio sebi osigurati i nasljedstvo jer bi on postao najstariji sin. Kad se Amnon razveselio od vina, Abšalomove sluge ga usmrtiše. Netko je javio Davidu kako su mu poubijani svi sinovi. David se ožalosti. Međutim, Jonadab mu reče da je stradao samo Amnon te kako se moglo po Abšalomovu licu predvidjeti što će se dogoditi.
Ostali Davidovi sinovi pobjegli su s mjesta nesreće i dojahali u dvor: "Tek što je to izrekao, kraljevi sinovi uđoše i zaplakaše u sav glas; tako i kralj i svi njegovi dvorani plakahu" (2 Sam 13, 36). Abšalom je pobjegao gešurskom kralju Tolmaju. Nikada se zlom ne može postići dobro.
