Isus je često raspravljao s farizejima i pismoznancima (književnicima). Jedanput su ga oni upitali: “Zašto tvoji učenici krše predaju starih? Ne peru ruke prije jela”. (Mt 15,2) Tumačenja zakona malo-pomalo postala su važnija nego same riječi zakona. Isus im odgovara protupitanjem: “A zašto vi kršite Božju zapovijed zbog svoje predaje?” (Mt 15,3) Navodi im primjer kada krše Božju zapovijed, a drže se svoga običaja. Po zakonu djeca trebaju skrbiti o svojim roditeljima: “Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Gospodin, Bog tvoj”. (Izl 20,12) i “Poštuj oca svoga i majku svoju kako ti je Gospodin, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje”. (Pnz 5,16) Ono čime su trebali skrbiti o roditeljima proglasili bi darom za žrtvu Gospodinu i tim bi sami sebe oslobađali od Božje zapovijedi. Ta njihova predaja, običaj, postao im je važniji od Božje riječi ili Božje zapovijedi. Isus navodi i proroka Izaiju koji se suočavao s istim problemom osam stoljeća prije. Izaija je govorio: “Gospodin reče: Jer mi narod ovaj samo usnama pristupa i samo me usnama časti, a srce mu je daleko od mene…” (Iz 29,13)
Slijedi Isusovo obraćanje narodu. Tumači im kako ne onečišćuje čovjeka hrana koju blaguje, nego ono što izlazi iz njegovih usta. Učenici mu govore kako će tim riječima sablazniti farizeje. Isus naziva farizeje “slijepim vođama slijepaca” te dodaje: “A kad slijepac slijepca vodi, obojica u jamu padnu”. (Mt 15,15) Petar zatraži od Isusa da njemu i učenicima rastumači tu usporedbu. Isus ih upita: “Zar ne shvaćate da sve što ulazi na usta ide u trbuh i izbacuje se kroz zahod?” (Mt 15,17) Zatim im nabraja što izlazi iz čovjekova srca na usta: “zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovke”. (Mt 15,19) To je ono što kalja čovjeka, a ne hrana koju blaguje.
