Korizma je i ove godine ušla u srca vjernika i nagnala ih da preispituju svoj način života, odričući se ovozemaljskih vrijednosti, a posežući za onim duhovnim. Ljudi se više okreću vjeri i molitvi, a mnogi se prisjećaju vremena kada su se hercegovačkim selima širili glasovi koji su objedinjavali svetu i uzvišenu molitvu - Gospin plač, spjev o Isusovoj muci, koji ponajprije izražava bol duše Isusove majke Marije, njezine duševne i tjelesne patnje, zbog osuđena Sina.
Uspomene iz djetinjstva
O Gospinu plaču nekad i danas, kao i o situaciji u kojoj se obitelji nalaze razgovarali smo s fra Mariom Knezovićem koji je lani u Posušju organizirao pjevanje plača. - Uspomene iz djetinjstva su me nagnale za organizacijom Festivala plača. U mom selu se u korizmenom vremenu u obiteljima svakodnevno pjevao Gospin plač. Teško da bi prošao dan, a da nismo pjevali ili pročitali Gospin plač iz molitvenika fra Anđela Nuića. Osobito su mi se u srce urezala večernja obiteljska okupljanja po kućama, gdje su naše majke i očevi pjevali plač, a mi djeca to bismo pobožno pratili. Gotovo da ne treba ni spominjati kako su druge pjesme bile izostavljene, nije se slušao radio i nije se gledala televizor - kazuje nam fra Mario. O “iščeznuću” zajedničke molitve u današnjem vremenu fra Mario kaže sljedeće. - Istini za volju, ima i danas onih koji u obiteljima mole. Baš mi je ovih dana jedan mladić pričao kako njihov otac, inače poduzetnik, svaku večer u obitelji predmoli Gospin pozdrav i krunicu. Ima i drugih koji tako čine. Uz to, nažalost, ne smijemo ne zamijetiti činjenicu da je obiteljska molitva kod mnogih iskorijenjena. Televizor i drugi sadržaji su se nametnuli kao okupljalište obitelji. Tako su obitelji ušutkane, ugrožena je komunikacija, razgovori su, ako ih i ima, površni. Uvjeren sam, i to tvrdim na temelju iskustva, gdje nema molitve da je teško uspostaviti obiteljsko zajedništvo i razumijevanje. Otuđenost se uvukla u naše kuće, i to nanosi bol i stvara napetosti.
Svi trebaju Božju bliskost
Pitali smo fra Marija o nemotiviranosti mladih za vjeru i utjecaju starijih na to. - Na vaš upit mogu parafrazirati onaj biblijski detalj koji kaže kako oci naši jedoše kiselo grožđe, a djeci trnu zubi. Na neki način se to odnosi i na vjerski odgoj. Blaženica Marija Petković svjedoči da je ona u svojoj obitelji oca doživljavala kao prvoga svećenika i vjeroučitelja. Ta slika bi trebala biti poticaj i današnjim roditeljima da shvate da su oni odgovorni za cjelokupni odgoj djeteta, a to znači i duhovni odgoj. Mi kao da zaboravljamo da na krštenju djeteta preuzimamo obvezu dijete kršćanski odgajati. Mnogi kažu sve sam mu osigurao, a on mi ovako otišao stranputicom! Mogu reći sljedeće. Mladi su zainteresirani za vjeru i oni traže Boga.
No, svjedočanstvo odraslih često ih pokoleba i sablazni i zbog toga ćemo pred Bogom odgovarati. Upravo fra Maria mnogi mladi ističu kao osobu koja na jedan drukčiji način povezuje mlade s Bogom. - Čovjek današnjice treba suputnika. Sebe pokušavam staviti u tu službu. Mladi su izloženi manipulaciji, nametljivom potrošačkom mentalitetu koji ih zbunjuje i često tjera u očaj. Mladi su divni, premda ih često vidimo kao nezainteresirane promatrače ili sanjare. Baš u tim njihovim sanjarenjima moramo ih buditi i nuditi radost života. Mladi traže izazove i trebamo im ih pružiti. Oni ne žele razvodnjavanje onoga što je vrijedno i što je Božja poruka. Tu se mnogi varaju. Boga ne treba prilagođavati mladima kao što se nekad čini. Mladima treba približiti Boga koji ih ljubi, diže iz padova, nudi put, daje novu priliku, ali i Boga koji je zahtjevan. Na tom tragu i odrasle treba evangelizirati kako bi stvarnost Boga mogli živjeti i unositi u današnji trenutak - zaključio je.
