Što je zajedničko velikanima hrvatskog nogometa Dražanu Jerkoviću i Miroslavu Blaževiću? Osim što su obojica u svoje vrijeme bili ljubimci nacije, što su na poseban način obilježili neka Dinamova zlatna razdoblja, što su bili hrvatski izbornici, obojica su barem jednom kao treneri ispali iz lige, i to s istim klubom – Zagrebom.
Tko zna, možda je Ćiru upravo stiglo Dražino prokletstvo iz 1982. godine, kada je upravo Dinamo pogurnuo pjesnike prema drugoj ligi. U sezoni u kojoj se Dražina momčad grčevito borila za ostanak i možda kod susjeda tražila slamku spasa, Ćiro nije imao milosti: 7:0 u Maksimiru, 2:1 u Kranjčevićevoj. Draža to Ćiri nikada nije oprostio...
Trideset jednu godinu kasnije, Ćiru je na Trešnjevci zadesila ista sudbina kao i Dražu. Upro je iz petnih žila spašavajući posrnule pjesnike, a ostao praznih ruku, gol i bos, i više mu nema spasa... Ćiro je ispao iz lige, pa što? Nije li i Harry Redknapp s QPR-om spuznuo iz lige, a nekadašnji europski prvak Otto Rehhagel koju godinu prije izletio s Herthom?
Nije starac, nego mudrac
Događa se to, eto, i drugim velikim trenerima. Nisu zato za staro željezo, otpis, mirovinu. Najmanje to zaslužuje Ćiro, pa ni na pragu 79. godine. Naime, malo je poznato da je prije koji mjesec Zagrebov šef dobio ponudu iz Kine od 800.000 dolara za godinu dana! Kinezima nije smetalo što je šef upravo navršio 78 i što sa Zagrebom čuči na dnu hrvatske lige. Ćiro u Kini nije starac, nego mudrac, još uvijek svjetska trenerska marka...
Kad god je na nekoj životnoj prekretnici, Ćiro se za savjet obrati svojoj dvije godine starijoj sestri, Josipi Seki Dragun. Seka stanuje na Knežiji, nekoliko stotina metara od Zagrebova kampa, i znala je došetati da vidi brata. Znala je za zainteresiranost Kineza...
– Razgovarali smo o tome, pitao me što mislim, treba li prihvatiti. Bila sam protiv, iako je ponuda bila odlična. Brinem se za brata, molim se često za njega. Znate, u njegovim godinama nije ugodno biti sam na drugom kraju svijeta – kazala nam je Seka Dragun.
I Ćiro je znao reći - zamisli, sine, da umrem u - Kini!
– Hvala bogu, dobroga je zdravlja, stalno se kontrolira, ali Zagreb je Zagreb, ovdje je stalno blizu poznatim liječnicima ako se nešto zakomplicira. Iako je u Kini trebao ostati samo godinu dana, i ta godina je duga u tim godinama. Drago mi je da je ostao, pa makar i ispao iz lige – dodaje brižna Ćirina sestra. Čuju se, kaže, često i međusobno hrabre...
– Znate kako mi u Bosni kažemo – otimaš li se? Otimam se ja svojim problemima, otima se i on i neka se samo otima i dalje u tom Zagrebu.
Ne biste da napusti klupu, možda bi mu bilo lakše?
– Ma kakvi lakše, pa on bi bez klupe umro! Meni je samo žao što nije na nekoj funkciji u nogometnom savezu, bilo bi mu lakše, ali nitko ga tamo nije zvao. Sjećate li se kad mu je posljednji put bilo tako teško?
Nespjeh s BiH ga jako pogodio
– Jako mi se žalio kada nije uspio s reprezentacijom BiH. To ga je bilo strašno pogodilo – zaključila je gospođa Dragun.
Nakon kraha sa Zagrebom, Ćirino raspoloženje opet je možda kao nakon Sportinga '82., Steaue '93. ili Hajduka iz 2005. Ali, iz svakoga od tih nokauta dizao se još jači. I pobjeđivao. Zato, Ćiro, razmislite: ostanete li na klupi Zagreba, sljedeće godine u ovo doba opet biste mogli biti heroj! Kako? Pa kao najstariji povratnik u prvoligaško društvo u povijesti. Vrijedi se potruditi, unatoč Mediću.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
