Puno je tajni u koje donose uspjeh u nogometu, ali iskustva nas uče – novac je majka svih uspjeha, put do pobjeda, naslova i ushita navijača. Iza Barcelone stoji skupina katalonskih bogataša, iza Juventusa vlasnici Fiata iz obitelji Angelli, iza Intera obitelj Moratti, čija su članovi desetljećima predsjednici kluba, dok je iza gradskog rivala Milana moćni Berlusconi.
Tako to ide vani
Bayern novcima “kljuka” cijela Bavarska. Chelsea je bio prosječan klub, dok ga nije preuzeo ekscentrični ruski multimilijarder Abramovič i donio vreću bez dna punu novca. Manchester City bio je u sjeni gradskog rivala Uniteda dok se nisu pojavili arapski šeici. A United je uvijek imao vlasnike multimilijunaše - danas su to braća Glaser, američki bogataši. Ni PSG nije bio nogometna marka dok nisu stigli arapski naftaši. Za Srnin Šahtar prije petnaestak godina jedva je tko čuo, onda ga je preuzeo gazda Ahmetov... Poznatiji, jer je u sovjetsko doba bio na državnim jaslama je kijevski Dinamo, a ali ni blizu bogat dok nije postao vlasništvo tajkuna Surkisa. Liga petice činila se za ostale nedostižnom, sve dok ruski klubove nisu dobili vlasnike u novopečenim tajkunima, koji ne štede milijarde stečene na nafti, plinu, rudama, drvetu... A gdje je u ovoj priči bh nogomet? Gotovo nigdje, čak i dalje od nigdje, ali ni u BiH nije manjkalo ambicioznih pokušaja da pojedinci preuzmu vlast u klubovima i ulože bogatstva, kako bi došli do uspjeha. Uloženi iznosi nisu blizu ni novcima koje u klubove ljubimce troše tajkuni u državama bivše Jugoslavije, ili oni iz Češke, Slovačke, Bugarske, Rumunjske, Moldavije, Crne Gore, Makedonije, Albanije... Danas Bosna iz Visokog “visi” u Prvoj ligi FBiH, a sve je cvjetalo dok je iza nje stajao gazda Ivica Pekić. Dok su skupine tajkuna, političara i vojnih moćnika gurale Đerzelez, zeničko – sarajevski klub parirao je Čeliku, Sarajevu i Željezničaru. Cvijeće je dugo cvjetalo, pa usahnulo u Posušju, Brotnju, Modriči, Žepču, Jedinstvu (Bi), Kiseljaku, Orašju, Slogi (Trn), Boksitu (Vlasenica), Rudaru (U), Drini (Zv) i drugdje, dok su ih svojim novcima (ili iz blagajni javnih poduzeća i vojnih fondova) “šopali” moćni pojedinci. Bio je to sustav bez sustava ili - “hoće se kad se može”. Moćnika koji mogu (i hoće) danas je malo.
Viteški model
Kad je Nijazu Graciću dosadilo puniti blagajnu Sarajeva, nastavio je puniti Olimpicovu. Dok mu ne dosadi... Posrnula Sloboda iz Tuzle već je imala nekoliko mecena, a najnoviji je tuzlansko – američki biznismen Azmir Husić. Vitez je blizu ulaska u Premijer ligu. Navodno, novci neće biti problem, dok iza ovih viteških ambicija stoji gazda Franjo Rajković, koji će opet povući ostale gospodarstvenike iz doline Lašve ulagati u klub. Viteški model sliči širokobriješkom, koji je godinama u vrhu bh nogometa zahvaljujući sponzorstvu tvrtke Mepas, vlasnika Mirka Grbešića, ali i nizu drugih gospodarstvenika. Kao drugi klub iz BiH koji uspjeva naći sretan spoj ambicija, mogućnosti i sustavnog rada sve više se spominje gradačačka Zvijezda.
