Sebe je na Instagramu predstavio kao kreatora dobre atmosfere, "loših" fora i ukusnih jela. Danas se bez njega ne može zamisliti gotovo ni jedan gastrodogađaj u Hercegovini, ali i mnogi šire, sve do hrvatske obale. Mnogi ga najviše pamte po uspješnom nastupu u šestoj sezoni popularnog kulinarskog showa Nove TV MasterChef u Hrvatskoj, gdje se okušao drugi put i stigao u top 13 natjecatelja sezone, sudjelovao u više od 30 emisija - gotovo dva i pol mjeseca. Riječ je o Brotnjaku Miroslavu Kordiću, prijateljima poznatijem pod nadimkom Miro, koji samo za Večernji list BiH otkriva kako se zaljubio u kulinarstvo, tajne hercegovačke kuhinje i tradicionalnih jela, kako spaja kuhanje s volontiranjem u HGSS-u - Stanici Čitluk - Međugorje i humanitarnim radom, detalje iz djetinjstva, ali i još mnogo toga... Upravo ovoga vikenda (subota i nedjelja, 8. i 9. kolovoza) Miro će se, kao jedan od chefova, svojim kulinarskim umijećem predstaviti i na 3 2 1 Gastronomskim danima u Grudama.
Za početak, u nekoliko rečenica, tko je Miroslav Miro Kordić?
- Miro Kordić je čovjek koji vjeruje da se život ne mjeri samo velikim uspjesima nego i malim trenucima koji svaki dan čine posebnim. Kuhar sam, ali kuhanje za mene nije samo posao - to je način da ljudima pružim zadovoljstvo, toplinu i osjećaj zajedništva. Volim život i vjerujem da svaki dan donosi priliku za nešto novo. Inspiraciju pronalazim u ljudima, njihovim pričama, dobroti i iskrenim osmijesima. Upravo su ti mali trenuci ono što me pokreće i podsjeća da je sreća u pažnji i zahvalnosti ljudi kojima smo okruženi - kaže Miro otkrivajući nam i kad je, ustvari, shvatio da voli kuhati, uživa li jednako dok jede kao i dok sprema jela, ali i što prvo uradi kad iza njega ostane mnoštvo prljavog posuđa.
- Ljubav prema kuhanju rodila se još u ranom djetinjstvu. Prve kulinarske korake svladavao sam uz svoju, danas pokojnu, baku Ivu koja me je strpljivo učila tajnama domaće kuhinje. Kasnije je tu ulogu preuzela mama Veselka koja mi je, uz recepte, prenijela i poneku životnu lekciju - kaže nam Miro te u šali (po kojoj je i poznat, kao i po tome što je uvijek nasmijan) dodaje:
- Kad nakon kuhanja ostane pun sudoper, moj "recept" je jednostavan - iziđem malo van, udahnem svjež zrak, odmorim misli... Posuđe će me ionako strpljivo čekati, a ponekad i njemu treba da malo "odstoji".
Priča nas vraća na Mirin put u MasterChefu. Otkriva nam i kako je došao u taj kulinarski show Nove TV.
- Na nagovor svoga prijatelja Ivice Matijića prijavio sam se na MasterChef. On je oduvijek prepoznavao moju strast prema kuhanju i bio najveći poticaj da napravim taj korak. Vjerovao je u mene čak i onda kad sam dvojio, a upravo me je njegov vjetar u leđa ohrabrio da prihvatim izazov i okušam se u natjecanju. Sudjelovanje u MasterChefu obilježilo je moj profesionalni put, otvorilo mi brojna vrata, donijelo prilike za različite angažmane. Istovremeno, potvrdilo je da je gastronomija moja budućnost. U tom sam kulinarskom showu želio predstaviti Hercegovinu i cijeli naš jedinstveni kraj na moderan način, a fokus mi je bio na tradicionalnim jelima i namirnicama obrađenima u suvremenom stilu - kaže nam Miro prisjećajući se kako je na audiciji za ulazak među natjecatelje pripremio tzv. hercegovački losos. Riječ je, naime, o domaćoj pastrvi posluženoj s umakom od šipka i pestom od raštike.
Zašto baš "hercegovački losos", nismo mogli a ne upitati.
- Na neki način, naziv jela koje sam odabrao za audiciju bio je duhovita reakcija na velik broj kandidata za ulazak u MasterChef koji su se žiriju predstavljali upravo - lososom, potpuno nekarakterističnim za našu Hercegovinu. Pa kad su mogli oni... (smijeh)
Željeli smo Miru još malo vratiti okusima i mirisima djetinjstva: Kad si bio mali, najviše si volio jesti...
- Puru i kiselinu! To jelo obilježilo je moje djetinjstvo, a i danas mi je među omiljenima. Ponekad su upravo najjednostavniji okusi oni koji nas najviše vraćaju uspomenama i osjećaju doma - kaže nam Miro objašnjavajući i ono što, vjerujemo, mnoge zanima - po čemu se hercegovačka kuhinja izdvaja od ostalih i u čemu je tajna raštike, koja se nekada smatrala sirotinjskim jelom, a danas na tržnicama i u trgovinama košta pravo malo bogatstvo.
- Hercegovačka se kuhinja od ostalih razlikuje po vrhunskim namirnicama koje bogatstvo okusa duguju hercegovačkom podneblju. Kvaliteta sastojaka i jednostavnost pripreme njezina su najveća vrijednost. A raštika? Upravo je raštika najbolji primjer za to, od svega nekoliko sastojaka nastaje jelo bogata okusa i duge tradicije. Danas smo mi kuhari modernijeg doba tu tradiciju oplemenili novim tehnikama i kreativnim pristupom, dajući raštici novi, suvremeni štih. Tako čuvamo nasljeđe naših predaka, a istovremeno ga predstavljamo u ruhu koje će privući nove generacije. Ukratko - naše je podneblje blagoslovljeno, i uza sve to imamo iznimno bogatstvo i kvalitetu mesa, povrća, samoniklog bilja, šparoga, ali i gljiva. Ono što često kažem, a spomenuo sam i u nedavnome gostovanju u emisiji "Vrijeme je za goste" na RTV-u Herceg Bosne, kada bih strancima morao na tanjuru predstaviti Hercegovinu, poslužio bih divlje zelje sa suhim mesom, jer upravo ono za mene predstavlja "zemlju Hercegovu". Naši su ga stari pripremali od ljekovitih i jestivih biljaka pronađenih u prirodi. Ne moram ni napominjati koliko je ukusno, zdravo, a uza sve to, u sebi nosi priču o borbi čovjeka i biljke s hercegovačkim kršem. Čak bih i hercegovački jelovnik u tri slijeda započeo krem-juhom od poriluka ili - raštike, dok bih kao glavno jelo poslužio sporo pirjanu janjetinu s mnogo povrća. Ne zaboravimo ni desert, a on bi sadržavao (opet hercegovačke) smokve i bademe. Uz to, kazao bih da me kao čovjeka i kuhara najbolje opisuje - opet ovdašnje tradicionalno jelo - kalja.
Kalja, neobično.
- To je jelo koje se sporo, time i dugo kuha, zahtijeva dobre namirnice, strpljenje i sklad okusa. Najbolja je kada se priprema na štednjaku na drva - otkriva nam Miro dodajući i kako sve što voli u kuhanju, mogao bi spojiti upravo u to jedno tradicionalno jelo.
Miro je, inače, odrastao u selu Vionica u općini Čitluk i životna mu je želja upravo tamo otvoriti ugostiteljsko-turistički objekt, ali i kako razmišlja o pisanju kuharice koju bi posvetio domaćoj kuhinji (a nije isključio ni pokretanje vlastite kulinarske emisije). Otkriva nam je li mu se želja ostvarila te zašto bi prionuo na posao pisanja kuharice.
- Otvaranje ugostiteljskog objekta moja je velika želja, koja se još uvijek nije ostvarila, ali vjerujem da će uskoro biti realizirana. Volio bih ga otvoriti u svom rodnom mjestu i stvoriti prostor koji će odražavati mene i ono što volim. Bit će to mjesto s etnodušom u kojem će se njegovati tradicija, domaći okusi i toplina hercegovačkog gostoprimstva na poseban i autentičan način. Želim stvoriti nešto prepoznatljivo, mjesto kojem će se ljudi uvijek rado vraćati. A zašto kuharica? Pa, prije svega, želio bih sačuvati vlastite recepte i ideje, ali i pokazati početnicima da ni jedno jelo ne mora uspjeti iz prvog pokušaja. I ako vole kuhanje i uživaju u njemu, da ne odustaju. S vremenom će sve doći na svoje.
Prisjetili smo se i Mirine strine Slave koju je spominjao u jednome od svojih intervjua. Upravo ga strina Slava često vraća u bezbrižno djetinjstvo, i to baš zbog onoga što je spravljala. A to je...
- Do svoje sedme godine živio sam u Vionici i u sjećanju mi je ostao kruh koji je pekla upravo strina Slava - bio je baš specifičan i poseban. Svatko od nas ima drukčiji način pripreme i dosad ga nijedan kruh nije nadmašio - kaže nam Miro koji je, inače, rođen u velikoj obitelji te govori i o tome koliko ga je upravo to na neki način usmjerilo i razvilo ljubav prema kulinarstvu - starije sestre, mama, baka...
- Ljubav prema kulinarstvu naslijedio sam od mame Veselke i bake Ive, kako sam već spomenuo. U našoj obitelji priprema hrane bila je mnogo više od kuhanja. Bila je vrijeme zajedništva, druženja..., a upravo su ti trenuci oblikovali ljubav prema gastronomiji, koju i danas s jednakim žarom njegujem.
Puno si putovao po svijetu. Reci nam koja je kuhinja ostavila na tebe poseban dojam i zašto?
- Japanska kuhinja ostavila je na mene snažan dojam zbog svoje jednostavnosti, korištenja svježih i kvalitetnih namirnica te iznimne preciznosti u pripremi. Smatram da vrhunska namirnica ne traži mnogo obrade, dovoljno je istaknuti njezin prirodan okus - objašnjava nam Miro koji je, inače, čest gost, ali i član žirija raznih gastromanifestacija, sajmova, i to ne samo u BiH već i RH.
Ovog ljeta sudjeluješ na desetak gastronomskih manifestacija kao član žirija, na nekima i kuhaš. Ne propuštaš naglasiti kako je svaka od njih posebna i na svoj način održava tradiciju kraja u kojem se održava.
- Takva događanja čuvaju gastronomsku baštinu, okupljaju ljude pružajući priliku za razmjenu iskustava i promociju naših turističkih destinacija - ističe Miro.
Tu je i još jedna izvrsna "gastrodama", također Broćanka Ivana Soldo, s kojom često sudjeluješ na gastromanifestacijama. I Ivana je, podsjetimo, bila natjecateljica MasterChefa Nove TV u šestoj sezoni i ušla u top 5. Kao masterchefovi predstavili ste se zajedno i na ovogodišnjem Međunarodnom sajmu gospodarstva u Mostaru na štandu Općine Čitluk i općinske Turističke zajednice, a sve je prošlo u znaku vrhunskih okusa i tradicije Brotnja. Brojni su posjetitelji mogli uživati u pripremi jela koje ste ti i Ivana predstavili i pripremili na moderan način. S Ivanom ovog vikenda ideš i u Grude na 3 2 1 Gastronomske dane, a jela koja pripremite moći će kušati svi posjetitelji te manifestacije.
- Da. To je moja kolegica koja svoj posao obavlja s velikom predanošću. Tijekom dosadašnjih suradnji ostvarili smo izvrstan odnos i pokazali koliko se dobro nadopunjujemo u radu. Vjerujem da ćemo ostvariti još mnogo uspješnih suradnji.
Slatka ili slana jela?
- Slana su oduvijek moj izbor.
Meso ili riba?
- Riba, definitivno!
Bez čega, kad je riječ o hrani, ne bi nikad volio biti u kući?
- Kad bih morao izdvojiti dvije namirnice bez kojih ne bi volio ostati u kući, to bi bile sol i tjestenina. Sol je temelj svakog dobrog jela jer naglašava i povezuje okuse, dok je tjestenina zahvalna, svestrana i od nje se u vrlo kratkom vremenu mogu pripremiti brojna ukusna jela.
A Mirin idealni jelovnik?
- Moj idealni jelovnik bio bi raznovrstan, sastavljen od jednostavnih i kvalitetnih namirnica, ali pripremljen na kreativan i pomalo neočekivan način - kada se od poznatih sastojaka uz malo mašte i znanja stvori jelo koje iznenadi okusom i prezentacijom.
Dolaziš iz Brotnja, najvinorodnijeg kraja u BiH. Uz koje je jelo najbolje poslužiti žilavku, a uz koje blatinu?
- Žilavka je vino koje bih najradije preporučio uz laganija jela, posebno uz piletinu i ribu i idealan je izbor za ljetne dane. Blatina je više zimska varijanta, vino punijeg karaktera koje se izvrsno slaže uz crveno meso, jela poput bifteka, ramsteka i sličnih specijaliteta.
Koje osobine treba imati jedan vrsni kuhar? Imaš li uzore?
- Vjerujem da svaki kuhar treba graditi vlastiti put, biti kreativan, domišljat i neprestano graditi vlastiti stil. Naravno, uvijek se može učiti od vrhunskih chefova, ali ono što kuhara čini prepoznatljivim njegova je originalnost - osobni pečat koji ostavlja svakom jelu.
Poznat si i po svom volontiranju, humanitarnom radu.
- Već 12 godina član sam HGSS-a, a uz to volontiram i za razne udruge. Volontiranje je važan dio mog života jer me oplemenjuje, uči zajedništvu i podsjeća koliko malo nečijeg vremena i truda mogu značiti drugome.
Gastronomija i volontiranje - kako sve stigneš?
- Iskreno, malo spavam, puno radim. Godinama sam se naviknuo na takav način života. Kuhanje i volontiranje za mene nisu obveze, nego način života. Jedno me ispunjava kreativno, drugo ljudski i ta kombinacija mi daje energiju da svaki dan idem dalje.
Što radiš kad ne kuhaš i ne volontiraš?
- Kad ne kuham i ne volontiram, onda razmišljam gdje ću uskoro kuhati i volontirati. (smijeh)
Imaš li uopće vremena za privatni život?
- Imam mnogo poslovnih obveza i uvijek nastojim održati ravnotežu između posla i privatnog života, koji je ispunjen i bogat u svim aspektima.
I za kraj, preporuči nam jedan ljetni recept koji bi i ti sam rado kušao u ovim vrelim danima.
- File crvene pastrve narezati na tanke trakice, složiti na posteljici od maslačka i rukole. Nakon toga preliti reduciranim umakom od šipka. Uz to, pripremiti trakice parmezana, tostirane bučine sjemenke, dodati maslinovo ulje i sve to začiniti soli i paprom. Uz ovo ljetno jelo idealno je poslužiti našu žilavku. Dobar tek!