S novom godinom stigao je i novi val poskupljenja osnovnih životnih namirnica i troškova. Više cijene prazne džepove potrošača, a nekome pune. Dok cijene hrane u najvećem broju zemalja u Europskoj uniji padaju, u BiH rastu. Ne samo zbog toga što BiH nije u EU. Postavlja se pitanje tko je za sve to odgovoran, zapravo neodgovoran. Oni koji prate makroekonomska kretanja predviđaju da će ove godine agregatna inflacija u Bosni i Hercegovini biti 3,6 posto, a sljedeće 3,5 posto. Makroekonomisti smatraju da je “umjerena inflacija”, ona oko dva posto, koja se može kontrolirati, poželjna, da može stimulirati razvoj. No, ako izmakne kontroli, zna podivljati u hiperinflaciju i stvoriti velike probleme. Konvertibilna marka vezana je uz euro, ujedno i za eurozonu, s kojom ima visok vanjskotrgovinski deficit, pa na svoj način uvozi i europsku inflaciju. No, nije jasno to kako pad cijena prehrambenih proizvoda, kao što su žito, jaja, mlijeko i meso, u najvećem broju država Europske unije ne izazove pad cijena tih proizvoda u BiH. Ispade da Bosna i Hercegovina iz eurozone uvozi ono što je loše, a ne i ono što je dobro! Moguće je da bi rast minimalne plaće na tisuću konvertibilnih maraka mogao dovesti do značajnijeg skoka cijena roba i usluga, što bi moglo izazvati inflatorni skok. Stoga je neminovna korjenita fiskalna reforma.
Ako novi američki predsjednik Donald Trump uvede strože sankcije prema nekim zemljama bogatim naftom, moguć je novi rast cijena naftnih prerađevina, što može izazvati lančanu reakciju rasta cijena hrane i usluga u BiH. Probijanje “psihološke” granice od dvije i pol konvertibilne marke može izazvati pad prodaje naftnih prerađevina i negativne posljedice toga, a najviše po glavi i leđima onih s niskim plaćama i još nižim mirovinama. Kad je prije nekoliko godina došlo do velikog skoka cijena naftnih prerađevina, jedan vlasnik automobila konstatirao je:
- Meni gorivo uopće nije poskupjelo, ja uvijek točim za 20 konvertibilnih maraka!
S bilo koje strane da zaprijeti udar na ulazne cijene, trgovci dignu maloprodajne. Da ih preduhitre. Ako kojim slučajem padnu cijene goriva, teško će kome u BiH pasti napamet sniziti cijene proizvoda koje o njima ovise. A gdje je tu tržišna konkurencija? Nije vrag da se trgovci dogovore oko toga da ni po cijenu života ne snižavaju cijene životnih namirnica i kad postoje realne mogućnosti za to. Možda misle da rade uslugu državi: što su više cijene u trgovinama, više je i slijevanja novca u proračune! Kao da se potvrđuje ironičnu misao njemačkog pjesnika Heinricha Heinea: “Trgovci svega svijeta pripadaju istoj religiji!” Naravno da je veliki pjesnik mislio i ovo: “Čast iznimkama!” Jer što bi jedna država i narod bez trgovine. George Washington, utemeljitelj SAD-a, rekao je: “Trgovina i industrija najbolji su rudnici jednog naroda!”
Mnogi potrošači budu ugodno iznenađeni kad na polici vide da cijena njihova omiljenog proizvoda nije viša, a onda kad dođu doma, “skuže” da je toj robi snižena - gramatura. Pa se sjetismo razgovora ugodnoga između direktora jedne tvrtke koja proizvodi prehrambene artikle i jedne žene koja se prijavila na natječaj za radno mjesto. Direktor je htio provjeriti njezino znanje pa je upita:
- Koliko jedan kilogram ima grama?
- Kilogram ima 800 grama - odgovorila je.
- Odličan odgovor, primljeni ste na posao - obradova je direktor.
A što ako i cijena električne energije bude rasla? Jesu li “kućni” solari svjetlo na kraju energetskog tunela? U zemljama Europske unije, odakle BiH uvozi sve i svašta, pala je cijena žita, a u BiH raste cijena kruha. Pekari kažu da im rastu troškovi zbog porasta minimalnih plaća zaposlenih pa moraju podignuti cijenu kruha nasušnog. Kad je poskupio kruh u bivšoj državi, neki ljubitelj crnog humora i bijelog kruha kazao je:
- E, neka, i jest ga svak jeo!
Prije nekoliko godina čuli smo da su “lijek” protiv poskupljenja kruha – tanje kriške! Građani Bosne i Hercegovine i Albanije imaju najmanju potrošačku kupovnu moć u Europi. I najveću nemoć kad je kupnja osnovnih proizvoda u pitanju. Neke države zamrzavaju cijene značajnog broja važnih prehrambenih proizvoda, a u BiH mogu se zamrznuti samo proizvodi. Naravno, ako građani imaju novca da ih kupe. Pa najsiromašniji vape za zamrzavanjem cijena najosnovnijih prehrambenih proizvoda. Mnogi potrošači primorani su kupiti najnužnije za preživljavanje pa se mole da kupe samo ono po što su u prodavaonicu došli. Da ne dođu u iskušenje kupiti neki “luksuz”, kao što je čokolada, a kamoli nešto “luksuznije”.
Paradoksalno je to da građani BiH i Albanci imaju najmanju kupovnu moć, a da su ujedno u vrhu pretilih u Europi. Ili pretili jedu nekvalitetnu hranu koja deblja ili jedu od jada? Neki drugi često jedu preko računa ili po raznim domjencima pa imaju viška kilograma. Jedan hrvatski humorist napisao je da građani jedu janjetinu preko svojih političkih predstavnika! Haso je čitao neke novine i naišao na tekst u kojem stoji da debelo salo na trbuhu može čak zaustaviti metak i sve ispriča Muji, koji zaključi:
- Znači, ja nisam debeo nego blindiran!
I šopingomanija čini svoje, pa jedan Ero s ovoga svijeta reče:
- Kad moja žena sa mnom pođe u šoping, nikada nije nervozna, ljuta, umorna i nikad je ne boli glava!