Sa zebnjom su južnohercegovački pčelari od Ljubuškog, preko Čapljine i Stoca do Neuma i Ravnog proteklih dana s pčelinjim zajednicama krenuli na planinsku ispašu. Razlog je bila suša i u tom dijelu pčelarskoga područja za njih važnog u ljetnim mjesecima. Klimatološko ljeto uz buru za njih je, zbog visokih temperatura, loše počelo, piše Večernji list BiH.
- Bili smo u velikoj brizi, ne zbog meda, nego zbog toga što će biti s pčelama. Što bi se reklo, molili smo se za kišu. Srećom, u ponedjeljak kasno poslijepodne je pala. Moje su pčele na području Glamoča. Tamo je pala kiša, tako da ćemo određeno vrijeme biti mirni. Kad kiše padnu, sve procvjeta pa se nadam da će biti i unosa - kaže nam Ivo Matić, čapljinski pčelar, koji navodi stanje u prvom dijelu sezone.
- Nismo svi mi pčelari jednako prošli, neki su bilježili rekordne prinose, dok je kod drugih bilo prosječno ili čak podbacilo. U prosjeku, bilo je dva puta bolje nego lani. Imali smo jedno vrcanje od 10 do 12 kg meda po košnici. Da nisu temperature naglo skočile više od 30 stupnjeva, bilo bi jako dobro. Ovako, što je - tu je, nismo ni nezadovoljni, ali ni pretjerano zadovoljni. Gledano po pašama, kadulja je dala do 10 kg po košnici, a drača u prosjeku od 10 do 15 kg. Kažem, dvostruko je bolje nego lani, a da nas je vrijeme podržalo, na drači bi prinosi bili i dvostruko veći. Drača je dobro krenula, a onda su vrućine presjekle unos - kaže Matić.
- Neki su pčelari dvojili ići u Bosnu ili ne ići jer je suša bila i gore i ovdje pa neki nisu ni otišli. Ja već godinama vozim pčele na planinsku ispašu. Jest trošak, ali gore im je sigurno bolje nego ovdje, barem je manje vruće. Ne znam što će sada pčelari koji nisu selili pčele, ja se nakon kiše, koja je pala, nadam dobrom. Nekad je za nas pčelare važno ne samo da ima meda nego i da se i pčele mogu prehraniti, da im u ljetnom razdoblju ne dajemo hranu. I to je važno. Posao s pčelama je svakodnevan, moraš uvijek biti uz njih. Ako nisi, za tren može doći do problema. Za mene je stalna briga o pčelinjim zajednicama osnova svakog pčelarstva. Ako toga nema, neće biti ni meda - zaključuje ovaj strastveni zaljubljenik u pčelarstvo.
Inače, pčelarstvo je jedna od poljoprivrednih grana koje su u najvećem debalansu kada je riječ o uvozu i izvozu. Tako je, primjerice, u prvom tromjesečju ove godine izvoz meda iz BiH bio samo 847 kilograma, dok je u isto vrijeme uvoz meda dosegnuo frapantnih 149.731, odnosno bio je približno za 177 puta veći. Prosječna cijena uvoznog meda bila je 7,50 KM, dok se kvalitetni domaći med može kupiti po cijeni od 18 pa do 27 KM, koliko na policama jednog prodajnog lanca sa svim davanjima i porezima košta, primjerice, med Opće zadruge "Matičnjak" iz Struga kod Čapljine.
Direktor zadruge Ivica Kozina ističe da se po cijeni od 7,50 KM pčelinji med ne može proizvesti. Prema njegovim kalkulacijama, osnovni troškovi po košnici dosežu i 10 KM, a kada se tome dodaju selidbe, prehrana u lošijim godinama, obnova pčelinjih društava..., troškovi rastu i do 15-ak KM. U svakom slučaju, priča o uvoznom medu od 7,50 KM po kilogramu više je nego dvojbena. Ne favoriziramo naše pčelare, često smo prema njima i kritični, ali s medom, i domaćim, a posebno uvoznim, treba biti oprezan.
