Ozbiljnih unutarnjih promjena i napretka u Bosni i Hercegovini nema bez snažne i aktivne uloge međunarodne zajednice, a posebno Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Ako je bilo tko imao dvojbi o mogućnosti rješenja iole ozbiljnijeg političkog pitanja na Balkanu bez njihova upliva, primjeri Sjeverne Makedonije i Kosova otklonili su ih, piše Večernji list BiH.
Kosovo, Sjeverna Makedonija
Američki pregovori čelnika Srbije i Kosova, koji su potom nastavljeni u Bruxellesu, pokazuju da je zapadni diplomatski i svaki drugi angažman na Balkanu neupitan. Ponekad se čini da su digli ruke od ovog prostora ili da su problemi u drugim dijelovima svijeta jugoistok Europe bacili u drugi plan, ali kada je nužno, Zapad se itekako angažira na ovom prostoru. Zahvaljujući američkom, pa i europskom, angažmanu, Beograd i Priština na putu su da, možda i trajno, reguliraju međusobne odnose. Izostanak euforičnih izjava nakon potpisivanja sporazuma u Washingtonu dokaz je da su pravljeni kompromisi bez kojih, realno, ni jednog dugoročno stabilnog rješenja nema. Usporedno s kosovsko-srbijanskim odnosima, međunarodni angažman sve je vidljiviji i u drugim dijelovima regije. U Sjevernoj Makedoniji formirana je nova vlada kojom su zadovoljne obje etničke skupine u toj zemlji, a pojačani angažman europskog posrednika Miroslava Lajčaka te ponovni dolazak američkog izaslanika Matthewa Palmera najavili su i veću ulogu Zapada u rješavanju krupnih političkih pitanja u BiH. Vrlo intenzivan raspored aktivnosti imao je prošloga tjedna visoki američki dužnosnik Matthew Palmer, koji je boravio u BiH. Nakon Sarajeva posjetio je i Mostar i susreo se s lokalnim čelnicima, što je potvrda potpore provedbi sporazuma za ovaj grad koji su potpisali HDZ i SDA. I tu je bila očita uloga međunarodnih dužnosnika, a sada se očekuje da se pozitivni vjetar iz Mostara prenese i na cijelu BiH.
Osjetljiva pitanja
Članovi Predsjedništva, državni i entitetski premijer i stranački čelnici imali su susrete s Palmerom, koji je zasigurno donio jasne poruke iz Washingtona. Aktualnoj američkoj administraciji sad su itekako potrebni vanjskopolitički uspjesi, a Balkan, uključujući Bosnu i Hercegovinu, dobra je prilika za to. Uspjesi su potrebni i novoj Europskoj komisiji koja se još nije iskazala u punom kapacitetu na vanjskopolitičkom planu.
Uostalom, za EU je i pomalo ponižavajuće da SAD rješava probleme u njezinu dvorištu. Izdašnom financijskom pomoći EU će pokušati pojačati svoju prisutnost i utjecaj u BiH, ali mnogo je važnija pomoć u iznalaženju političkih rješenja za dugoročnu stabilnost države. Uz izglednu europsku perspektivu, financijska pomoć može biti jak posrednički, pa i pregovarački, adut EU-a u BiH.
Zapadne zemlje su, očito, fokusirane na ispunjavanje 14 prioriteta iz mišljenja EU-a, ali BiH trebaju konkretniji unutarnji dogovori i o drugim pitanjima. Sve to nerealno je očekivati bez snažnog međunarodnog posredništva, pa i pritiska. Tako je teško očekivati da će bošnjačka strana biti zainteresirana za bilo kakve ozbiljnije pregovore o reformi izbornog zakonodavstva bez međunarodnog pritiska. A to je, s druge strane, za Hrvate pitanje od najvišeg prioriteta. SAD i EU bi mogli prepoznati i ostala osjetljiva pitanja čije bi rješavanje donijelo stabilizaciju odnosa u BiH te ujedno pokazalo da vanjska politika SAD-a ima učinka, kao i da je EU u stanju riješiti probleme u vlastitom dvorištu. Koliko god su rješenja otvorenih unutarnjih pitanja u interesu BiH i njezinih naroda i građana toliko su i u interesu zapadnih međunarodnih aktera kako bi potvrdili svoju geostratešku dominaciju na Balkanu, ali i pokazali da imaju moć kontrolirati procese u ovom dijelu svijeta. •
