Sreli smo ga sasvim sklučajno, dok je izlazio niz stepenice prema plaži u Nemiri, mjestu između Lokve Rogoznice i Omiša što je ponajviše stradalo u noćašnjem strašnom požaru, koji je odnio i jedan ljudski život, malo dalje od Nemire, u Maloj Luci. Izgledao je kao da je imao burnu noć i - s ručnikom oko vrata, na putu prema plaži, do koje se i dan kasnije trebalo probiti kroz dim sa zgarišta opožarenih vrtova i kuća - kao da se samo želi odmoriti, okupati, bilo što. Jedva smo ga nagovorili da ispriča svoju priču od prošle noći, toliko je bio umoran. Ili sretan što je živ. Noć prije, naime, on i njegov bratić evakuirali su se na SUP-daskama morskim putem.
Ostatak obitelji poslali su kopnenim putem prema Omišu, a oni su ostali želeći pomoći u gašenju, no ubrzo su shvatili da od crijeva spojenog na slavinu za zalijevanje vrta nema puno pomoći. Plamen se munjevito širio s brda, prešao je magistralu, ušao među kuće, prema moru.
- Na SUP-u smo se bratić i ja evakuirali. Prvo su njega prevrnuli valovi, ali on se uspio popeti na dasku i otišao je u mrak. Jako veliki dim je bio. Iskre su frcale kako je bura puhala. Ja sam se popeo na svoju dasku, ali me bura odmah okrenula. Imao sam dva kanistra benzina za čamac, dvije boce vode i torbicu u vrećici. Držao sam se u moru za te dvije kante benzina u ruci, sa 30 litara benzina, i tu vodu pod drugom rukom. I plovio sam tamo do, ne znam do koje, treće plaže. Nakon pola sata ili sat vremena neki su ljudi naišli čamcem. I vidio sam ih i vikao sam "stani, stani". Oni su se okrenuli, ukrcali me na brod. Gore su već bili ljudi, bilo nas je valjda 25 na čamcu, a čamac za deset ljudi. Eto, tako smo do Omiša došli nekako. Da nisam imao kanistre s benzinom, da sam plivao, utopio bih se. Ja u moru, puše bura, one iskre mi idu po glavi, pa zaronim da mi vruć zrak u pluća ne uđe. Užas. Strašno. Tako da je vesela noć bila - opisuje Antonio Sviličić.
Dobro se vi držite s obzirom što ste proživjeli, primijećujemo u našem razgovoru.
- A šta ćemo? Tu uvijek ljetujem, djedovina, sve naše... Izgorila mi je ograda na balkonu, klima uređaj, vrata od garaže, vrata od apartmana, krović jedan… Ali sve će se to riješiti, popraviti. Bitno da smo mi svi tu. Živi i zdravi - dodaje.
Njegov bratić je plovio na SUP-u skroz do ušća Cetine u more u Omišu. Dozivali su se na pučini, ali uzalud, nisu se uspjeli locirati u tom dimu, mraku i neizvjesnosti. Kad se bratić uspio oduprijeti buri i približiti obali, poslao je lokaciju putem mobitela i spasitelji su ga pokupili u Omišu. I gdje ste prenoćili, pitamo Antonija.
- I prenoćili smo u Omišu. Mislim, "prenoćili": sjedili smo u autu, na stepenicama, bilo gdje. Danas do oko 11-12 sati kad su pustili da se može doći natrag u Nemiru.
Otvori KEKS Pay
