Udruga građana “Zajedno za naš grad - Mostar” već pet godina na kućni prag donosi topli obrok starim samcima, ljudima koji su u stanju potrebe. Svaki dan, bilo da je kiša, vjetar, snijeg ili sunce, uporno, neumorno, a s iskrenim osmijehom na licu obraduju one koji su ostavljeni od svih, piše Večernji list BiH.
Nije tu možda čak ni prijeko potrebni obrok najvažniji - topli stisak ruke, osmijeh, zagrljaj i saznanje da nisu sami tim ljudima možda i više znači. Dolaskom pandemije koronavirusa nastala je blokada za cijeli svijet, ali ne i za udrugu “Zajedno za naš grad”. Prema riječima Nermina Mehića, osnivača udruge, koronu su dočekali pripremljeni.
Radili bez prestanka
“Još dok su iz Italije stizale dramatične vijesti, mi smo se počeli opskrbljivati dezinfekcijskim sredstvima i svime ostalim jer smo znali da će virus doći i do nas. Pripremili smo osnovne stvari da možemo funkcionirati kao kuhinja, svaki dan je vršena detaljna dezinfekcija, pridržavali smo se svih propisanih mjera. Svi smo nosili rukavice i maske kako bismo mogućnost da prenesemo virus nekom svom korisniku sveli na minimum”, kaže Mehić.
“Cijelo vrijeme smo radili, čak više nego prije pandemije. Do korone mi smo dijelili 120 obroka dnevno na području Mostara, Konjica i Jablanice, a za vrijeme pandemije morali smo, nažalost, prekinuti s dostavom u Konjic i Jablanicu, ali smo na području Mostara dnevno dijelili 100 obroka, ne samo starim samcima nego i ljudima u potrebi koji su nam se obratili za pomoć, a takvih je bilo mnogo.
Naravno da nije sramota pitati pomoć, ali mnogi koji su živjeli od svoga rada ostali su bez posla ne svojom krivnjom... njih jest sram pitati. Kako bismo sačuvali njihovo dostojanstvo, pokrenuli smo projekt “Diskretni obroci”, gdje nitko osim mene i vozača nije znao o kome se radi, i dijelili smo 42 obroka dnevno”, ističe Mehić.
Udruga godinama provodi svoj projekt koji se zove “Niste sami - topli obrok na kućni prag za stare samce” i ni pod koju cijenu ne žele nijedan dan tim ljudima uskratiti pomoć.
Pomoć pri dezinfekciji
Mehić ističe kako su iz udruge shvatili da su u vrijeme pandemije građani u opasnosti i zbog nedovoljne dezinfekcije te su počeli pomagati i na taj način.
“Civilna zaštita, Komos, Parkovi itd. radili su dezinfekciju ulica, dok su građani u zgradama ostavljeni sami sebi. Priskočili smo u pomoć tako što smo preko interneta nabavili sve potrebno za dezinfekciju, angažirali stručnjaka iz te oblasti koji nam je praktički objasnio sve što trebamo znati. Pozvali smo ljude koji volontiranjem žele pomoći i s tri mobilna tima radili smo dezinfekciju ulaza na poziv građana. Za 20-ak dana dezinficirali smo 315 ulaza, zgradu Tužiteljstva HNŽ-a, zgradu MUP-a i dvije policijske postaje, na Buni i u Potocima. U Konjicu smo dezinficirali 122 ulaza za jedan dan. Ljudi nam žele platiti za te usluge, ali mi nismo primili novac. Onda su u znak zahvalnosti zvali naš humanitarni broj telefona 17015. Preko našeg humanitarnog broja pokrivamo veliki dio naših troškova”, priča nam Mehić te naglašava da ga raduje činjenica da su prepoznati kao udruga koja ne gleda ni vjeru ni naciju nego isključivo želi pomoći.
“Mnogi pojedinci, tvrtke i ustanove zahvaljuju nam na našim aktivnostima. Pomažu nam u radu, doniraju hranu, opremu i slično. U našem radu vodimo se parolom ‘Glad nema nacije’ i mnogi su prepoznali da mi to ne govorimo reda radi, nego to pokazujemo na djelu. Iz godine u godinu sve više ljudi nas podržava i pomaže nam u radu, a samim tim i mi imamo više projekata. Prošle godine odnijeli smo 30.000 obroka na kućni prag, a paralelno s tim imali smo 49 raznih projekata.
Primjerice, na tri dana odveli smo djecu slabijeg imovinskog stanja na more u Ulcinj, kupili smo i donirali frezu povratniku u Nevesinje, bolesnima kupujemo lijekove ili preko humanitarnog broja prikupljamo im novčanu pomoć. Socijalno ugroženim studentima dodjeljujemo stipendije, za ramazan smo imali bogatije iftare, za Božić smo našim korisnicima kupili i okitili drvca, za vrijeme korone podijelili smo 1000 zaštitnih maski itd. Mi smo udruga “obične raje”. Zapravo, nije to “obična raja”, nego ona koja ima srce”, s ponosom ističe Mehić. •
