Župa Pećnik kod Odžaka (RS, općina Vukosavlje) proslavila je svog zaštitnika, sv. Alojzija Gonzagu, i jedina je u BiH čiji je patron taj svetac. Svetu misu predslavio je vlč. Anto Perić, župnik u Modriči, u koncelebraciji sa 17 svećenika i redovnika, a nazočilo je oko 200 vjernika Doborskog dekanata, kojemu župa i pripada. Sv. misu animirao je župni zbor. Sve je na početku pozdravio privremeni upravitelj župe vlč. Ivo Paradžik. U propovijedi je vlč. Perić istaknuo kako je Božja ljubav sve više osvajala Alojzijevo srce.
- U desetoj godini pošao je Alojzije sa svojim mladim bratom na dvor plemića Franje Medicija u Firencu, gdje je trebao postići izobrazbu i naučiti se lijepu plemićkom ponašanju. Tu je znao dugo proboraviti u molitvi u crkvi, položio je zavjet vječne čistoće, kojoj je do groba ostao vjeran. To je najveća vrlina koja je resila Alojzijev lik i zbog koje je stoljećima bio uzor onima koji su htjeli u idealnoj čistoći provesti mladenačko doba. Svi koji su ga poznavali, tvrde da nikada nije učinio koji teški grijeh. Uistinu je bio pravi anđeo u ljudskom tijelu. U njemu je ideal za naše ponašanje i življenje - završio je vlč. Perić.
Pećnik je postojao kao župa već 1742. godine. No, tijekom povijesti bila je ugašena te je kao kapelanija egzistirala u župi Potočani. Ponovno je kao župa Uznesenja Blažene Djevice Marije bila oživljena 1879. Prema matičnoj knjizi iz 1884. godine, prvi župnik bio je Jakov Božić. Za njegova vremena počela je izgradnja crkve sv. Alojzija Gonzage, kada je promijenjen patron te kao nebeski zaštitnik župe izabran sv. Alojzije. Prema predaji, cijeli je kraj na blagdan sv. Alojzija Gonzage obio led i sve je uništio, a mještani su se zavjetovali te se od 1886. godine, kad se počela graditi nova crkva, patron župe slavi 21. lipnja, na Sv. Alojzija Gonzaga. Tada se okupe gotovo svi Pećničani iz svih krajeva svijeta.
Najteža razdoblja bila su ratna i poratna, nakon kojih je ponovno trebalo oživiti i župu i crkvu. U vrijeme župničkog mandata vlč. Miroslava Petrovića više su puta tadašnje komunističke vlasti zatvarale župnike. Župa je tijekom povijesti imala malo svijetlih dana. U II. svjetskom ratu poginulo je 320 osoba, uglavnom muškaraca, očeva, pa se ova župa naziva i župa udovica. Kako su u cijelom odžačkom kraju ostale mnoge udovice, razmišljalo se da se podigne spomenik “majci udovici” za cijeli odžački kraj, no do realizacije još nije došlo. Od 1992. do 1995. vjernici su bili protjerani, a crkva i crkveni objekti potpuno uništeni i srušeni. Od 1998. do 2001. obnovljeni su župna crkva i župni stan. U Domovinskom ratu poginulo je 19 osoba te je 2010. podignut spomenik poginulima u župi Pećnik.
Prvi poslijeratni župnik bio je Marijan Orkić, koji je sagradio crkvu i župni ured. Donacijom u selu prvo je obnovljena škola u kojoj, nažalost, nema djece zbog slaba nataliteta. Obnovljene su i ambulanta i Mjesni dom, koji se također ne koriste. Župom upravlja dijecezanski svećenik, a pripadaju joj naselja: Pećnik, Botajica, Gnionica, Dobor i Jakeš (sada Vukosavlje, središte općine). Na terenu župe u Jakešu (Vukosavlje) bio je dom za osobe s poteškoćama s više od 100 osoba. U posljednjem ratu ovaj dom premješten je na područje župe Garevac. U Jakešu na parceli Crkvina, pod istoimenim brežuljkom, pokraj izvora Pecare, nalaze se ostaci crkve. Donedavno su se vidjeli i njezini zidovi. Ta je crkva pripadala srednjovjekovnom gradu Doboru (danas je ruševina) koju su sagradili Pavao i Ivan Horvat 1387., po čemu je cijeli dekanat dobio naziv. Srpske su snage okupirale župu i protjerale sve Hrvate katolike. Godine 1991. župa je imala 2350 vjernika, a 2001. tek 140. Danas ima oko 60 vjernika, pretežno starijih, u 40-ak kuća.
