Na temelju prvog i najstarijeg poimeničnog popisa sandžaka Hercegovine, upravnoga područja nakon osmanske okupacije, koji je objavljen u knjizi Ahmeda A. Aličića, dobiva se uvid u društvene i političke okolnosti te se otkrivaju izvori brojnih frustracija, piše Večernji list BiH.
Ponajprije onih identitetskih, koje često prerastaju u borbu za vlastitu afirmaciju. Naime, nasuprot popularnim mitovima koji romantično prikazuju osmansko razdoblje kao razdoblje tolerancije, ovaj popis razotkriva uvjete pod osmanskom vlašću, posebice katoličkog stanovništva zbog nameta... Hercegovina, koja je tada obuhvaćala šire područje nego danas, bila je, iako pod osmanskom vlašću, još uvijek pretežito katolička regija.
Bez zabune
Zbirni popis bosanskog sandžaka iz 1468./9. godine, koji je obuhvatio i dijelove Hercegovine, pokazuje kako su pred Osmanlijama bježali stanovnici, a osobito katolici koji su se povukli na sigurnija mjesta. Najvažniji je popis nastao pod rukovodstvom mevlane Mujuddina, poznatog popisivača, i obuhvatio je naselja, imena stanovništva, kao i obveze prema feudalnim vlastima. Jedan od najzanimljivijih aspekata ovog popisa je antroponimija, odnosno osobnoimenski sustav koji je bio na snazi u srednjovjekovnoj Humskoj zemlji, prostorima koji su poslije pod osmanskom vlasti postali poznati kao Hercegovina. Na temelju analize ovog popisa jasno je da su u to vrijeme u imenima stanovništva dominirala narodna imena, dok su svetačka bila iznimno rijetka. Katolički karakter Humske zemlje zajamčen je, uz ostalo, postojanjem dviju biskupija na prostoru istočnog Huma – Stonske i Trebinjske – te poslije Makarske biskupije. Iako su mnogi od tih ljudi bili pokršteni, još uvijek su zadržali tradiciju narodnih imena, a svetačka imena počinju dominirati tek od sredine 16. stoljeća.
Kako se to pokazuje u ovom popisu, imena kao što su Radivoj, Vukas, Radoje, Vladko bila su najčešća. Neka od tih imena jasno odražavaju slavensku narodnu tradiciju. Zanimljivo je napomenuti da su tijekom toga razdoblja zabilježeni i drugi oblici osobnih imena koji se spominju u popisu. Primjerice, u naselju Blagaj, gdje je bila smještena tvrđava hercega Stjepana Kosače, spominju se imena kao što su Vukosav, Petko, Zub, Budisav. Iako je Blagaj bio ključna strateška točka, a njegov značaj u obrambenim pitanjima neosporan, naselje je bilo prepoznatljivo i po stanovnicima koji su nosili narodna imena. Na osnovi popisa možemo vidjeti da su katolička imena bila dominantna u to vrijeme. Naime, ljudi su najčešće nosili imena koja su bila utemeljena na narodnim tradicijama, kao što su Ivan, Juraj, Stanislav, Đuraš, koja su bila neovisna o svetačkim imenima, a tek poslije pojavljuju se prepoznatljive promjene u imenima pod utjecajem tridentskih odluka koje su počele ulaziti u društveni sustav.
U tom razdoblju imena svećenika i vladara, kao što su Petar, Marko, Jure, bila su rijetka, a narodna tradicija je prevladavala. Iz tih razloga nije iznenađujuće da su imena u to vrijeme imala izrazito narodnu dimenziju.
Snažan utjecaj
Imena su bila povezana s kulturnom baštinom tih ljudi i svjedoče o njihovu narodnom identitetu. Iako se već tada primjećuju prve promjene u kulturi i društvenom statusu, one će postati izraženije nakon Tridentskog sabora (1545. – 1563.) kada se pojačava tradicija nadijevanja svetačkih imena. Dok neki povjesničari i političari pokušavaju idealizirati osmansko razdoblje, povijest pokazuje da su Osmanlije bili netolerantni prema kršćanskim narodima. Mnogi bošnjački nacionalisti često pokušavaju romantično prikazati osmansku vladavinu, negirajući stvarnu ulogu Crkve i njezinu borbu za očuvanje katoličke vjere. Iako je islam tijekom osmanske vladavine postao dominantna religija u BiH, ne smije se zaboraviti da su većinu u Hercegovini činili katolici. Uz iznimke, koje su se poturčile, preostalo katoličko stanovništvo bilo je prisiljeno na žrtve, bježanje i smanjenje broja. Ako usporedimo broj katolika prije i nakon osmanske vladavine, jasno je da je broj smanjen s 800.000 na samo 80.000 do kraja osmanskog razdoblja. Ovi podaci razotkrivaju pravu prirodu osmanskog utjecaja na ovo područje.
