I tri desetljeća od Domovinskog rata svježa su sjećanja na stradanje župe sv. Franje Asiškoga u Zavalju pokraj Bihaća 21. studenoga 1994. kad je srpska vojska s tada okupiranog dijela RH pokrenula vojnu operaciju kodnoga naziva “Štit - 94” odnosno “Mač - 94” te zauzela potplješevička bihaćka naselja Veliki i Mali Skočaj, Međudražje, Zavalje, Vučjak te naselje Vedro Polje i dio naselja Žegara. Zapalili su kapelu u Skočaju, crkvu sv. Franje Asiškoga u Zavalju i župni dvor. Teških ratnih dana i vojne operacije u Zavalju protiv vojno daleko nadmoćnijeg agresora prisjetio se i umirovljeni satnik HVO-a regije Bihać Zdravko Ivanek, zapovjednik elitne skupine “Gromovi” u sastavu Postrojbe za specijalne namjene “Johanovi sokolovi”.
Stravična tišina
- Ratne ofenzive 1994. uzimale su danak u ljudstvu. Naša postrojba nalazila se na Plješivici, a po ustroju postrojba je bila sastavljena od dragovoljaca Domovinskog rata kaljenih u borbi. Zona odgovornosti u kojoj su djelovali “Johanovi sokolovi” i skupina “Gromovi” protezala se na teritorij BiH i RH. Dana 11. studenoga 1994. javljeno mi je da se neprijateljske snage, sastavljene od Srba iz okolnih sela Bihaća i posebnih postrojbi, koncentriraju na području Zavalja i Vrževita.Osobno sam slobodni dan iskoristio da provjerim informaciju. Dobro naoružan pješačkim i raketnim naoružanjem uputio sam se preko Žegara u župu Zavalje. Stravična tišina nagovijestila je olujni vihor rata tog meni dragog kraja. Dobro sam ga poznavao i često sam s roditeljima odlazio na druženje s tim divnim ljudima. Tata je radio kao policajac u selima koja su se nalazila pod Plješivicom - Veliki i Mali Skočaj, Međudražje, Zavalje, Vučjak i Baljevac. To područje bilo je poznato po vojnom aerodromu “Željava”. Kada sam stigao do crkve, primijetio sam nekolicinu mojih prijatelja koji su bili pod paljbom. Zapovjednik vojne policije Hrvatskog vijeća obrane Bihać ležao je u sijenu vidno uzbuđen i rastresen detonacijom. Dvojica prijatelja bila su s njim i ponavljala: “Napadnuti smo!” - počeo je svoju priču satnik Zdravko Ivanek i nastavio: - Stanje je bilo čudnije nego ikada. Toga dana civile smo upozoravali da krenu prema Bihaću. Popodne počinje jakim topničkim napadom na selo. Pješački napad bio je očekivano brz, ali ne i učinkovit. Uspjeli su potisnuti sve naše s lijeve strane Zavalja prema Borićima. Uzimali su kuću po kuću. Snage su bile neuravnotežene. Stotine njihovih prema 10-ak ljudi koji su branili Zavalje. Tada sam s trojicom prijatelja još pokušavao naprijed. Milijun metaka oko nas i granatiranje. Kad su se povukle naše snage, nismo ni znali da smo ostali samo nas četvorica da branimo Zavalje - prisjetio se.
- Taktika se mijenja i sve neprijateljske snage usmjeravaju se na majdan iznad crkve. Spremno se branimo od desetak nasrtaja. U borbi ranjavamo njihove vojnike. Vidno izgubljeni pokušavaju izvući ranjene i mrtve. Mi nismo ni znali da smo imali gubitke i da su se ljudi zato povukli. - Posljednji naši obrambeni trenuci svode se na nedostatak streljiva. Teško se povlačimo spoznajom da ima civila u selu. U jednom trenutku i sam posustajem, ali prijatelj me diže i upozorava da će me zarobiti. Bio sam iscrpljen i narušena zdravlja. Neprijatelj zauzima selo lijevo od nas i tako nam presijeca put. Nekako se povlačimo do crkve u Zavalju. Pored crkve nalazi se ranjen čovjek kojem pružamo pomoć. Tada napadaju nas i ulaze prema dvorištu crkve. Sjetio sam se da su u stacionarnom podrumu dvije granate, koje ispaljujem i zaustavljam napad nakratko. Borbe se vode oko crkve i stacionara u Zavalju. Selo je izgubljeno i prvi put se povlačim u dvije godine ratovanja. Nestalo nam je streljiva i pokušavamo se izvući prema borovoj šumi i kukuruznim poljima.
Ulaze u selo i teškim strojnicama zatvaraju svaki pokret. Dok smo nosili ranjenika, dvojica po dvojica, neprijatelj nas pokušava zarobiti. Držim odstupnicu i u jednom trenutku primjećujem da nas pokušavaju opkoliti. Ranjenik ostaje ležati na livadi i od silne paljbe čujem samo: “Mrtav je”. Borbe se vode kod prvih kuća u Zavalju. Moji prijatelji se povlače i govore da i ja tako učinim. Prolazim pored ranjenika i uočavam znakove života. Stavljam ga na leđa i pokušavam iznijeti s livade 200 m od crkve. Tada osjetim granatu koja mi je eksplodirala pod nogama i ranjenika bacila od mene 10-ak metara. Pokušavam se pomaknuti, ali neuspješno. Dolaze i pucaju po meni, nekoliko metaka gotovo me dotaklo. Pravim se da sam mrtav i nikako ne mogu odgonetnuti u koji sam dio tijela ranjen - kaže Ivanek. - Postajem svjedok strašnog paljenja sela, crkve, odvođenja ljudi, pljačke... Misleći da sam mrtav, postavljaju mitraljesko gnijezdo blizu mene. Posljednjim atomom snage skidam dijelove odore da se previjem, a ta moja nesmotrenost gotovo me koštala života. Otvaram okvir od puške i vidim da imam jedan ili dva metka. Uočavaju da sam živ i pucaju na mene. S nožem ispod desne noge očekujem da mi priđe neprijatelj. Paljba prestaje i posljednji put vidim čovjeka kojega sam izvlačio. Posljednjim atomima snage trčim prema kukuruzu i povlačim se. Izvukao sam se do prve postrojbe i odmah nastavio tako rastresen pucati iz raketnoga bacača. Večer provodim kao zapovjednik 70 ljudi koji se kreću sa Željave prema Skrivenci da oslobode Zavalje. Radiopostaja iz Korenice javila je o gubitku 27 neprijateljskih vojnika na području Zavalja. Osobno razgovaram s general-bojnikom Vladom Šantićem i predajem usmeno izvješće. General-bojnik Vlado Šantić je stigao iz Zagreba u kojem se sastao s predsjednikom RH dr. Franjom Tuđmanom.
Premješta me u Antiterorističku skupinu (elitna postrojba za brzo djelovanje), daje mi dvije bombe, dvije kutije cigareta i kao satniku pune zapovjedne odgovornosti za sljedeće akcije u selu Vedro Polje. Za ranjene vojnike i masakr nad ostalim civilima koji se nisu povukli iz Zavalja doznao sam poslije kad sam drugi put bio teško ranjen i prebačen u vojnu bolnicu Dubrava u Zagrebu - kaže Ivanek.
Odlikovao ga Tuđman
Osobno ga je odlikovao predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman Redom hrvatskoga križa. Dane provodi kao hrvatski ratni vojni invalid u mirovini. Zdravko Ivanek danas je prepoznat kao istaknuti čuvar uspomene na ratnu postrojbu i hrvatsku kulturnu baštinu bihaćkog kraja. S golemim zalaganjem čuva tradicije HVO-a regije Bihać i objavljuje povijesne zapise o djelovanju Johanovih sokolova i skupine “Gromovi”.
Otvori KEKS Pay
