Mladi košarkaši Bosne i Hercegovine postali su europski prvaci postigavši najveći sportski uspjeh Bosne i Hercegovine od njenog osamostaljenja. Prije njih, još davne 1979. godine, košarkaši Bosne, predvođeni Mirzom Delibašićem, osvojili su europski klupski naslov, a poslije toga sve je nekako u sportskom smislu bilo gotovo sporadično. Klicalo se dvadesetom, tridesetom mjestu, izborenom nastupu na europskom ili svjetskom natjecanju. Bilo je određenih sportskih uspjeha u neatraktivnim sportovima kao što su rezultati u sjedećoj odbojci, ali u pravom sportskom smislu rezultata nije bilo. Istina, u Bosni i Hercegovini opterećenoj mnoštvom problema, od nacionalnih, gospodarskih, do skoro svih drugih, čekao se nekakav uspjeh za koji će svi njeni građani kazati: to je to. Mladim košarkašima Bosne i Hercegovine na Europskom prvenstvu uspjelo je u tom nemogućem činu. Ujedinili su sve, ne samo poklonike sporta već istinske ljude, humaniste jer su zasluženo stigli na krov Europe. Uspjeh je time i veći ako se zna s kakvim su se sve poteškoćama pripremali i sa kakvom zebnjom otputovali na Eurobasket u Litvu. Otišli su gotovo bez marke u džepu misleći kako će to riješiti neki drugi. No, silno su se razočarali, i to baš u trenucima kada su lomili sve pred sobom. Kada su redom pobjeđivali velikane reprezentativne europske i svjetske košarke. U trenutku kada su slavili pobjedu stigla je i prijetnja FIBA-e da će ih se isključiti iz natjecanja zbog neplaćene kotizacije. U trenucima poniženja, kada se snivalo o medalji, takav potez mlade momke kao da je još više osnažio. Darovite igrače i mladog trenera ohrabrila je vijest iz središnje Bosne. Stigla je financijska potpora od tvrtke čiji se čelni čovjek nalazi u bolnici i bori za život.
Dobri ljudi i tvrtka izvan sustava koji ne funkcionira ni u jednom segmentu nisu se dvoumili. Dali su svoj doprinos kako bi pomogli košarkašima stići na mjesto koje je samo mali broj ljudi u Bosni i Hercegovini očekivao.
Zlatna medalja najveći je uspjeh bosanskohercegovačkog sporta bez obzira na to što su je osvojili dečki od nekih petnaestak godina s trenerom koji je tek malo stariji od njih. Bez obzira na to što su mladići 1999. godište pomeli sve pred sobom i postali ponos konfliktne države, upitno je što će s njima biti sutra. Glavne uzdanice već su prigrlili uređeniji, bolji i bogatiji.
