Rujan u posavini

PROVELI SMO DAN UZ 'VESELI STROJ' Ivo ispekao nevjerojatna 34 kotla i dobio 440 litara čiste rakije, trebalo mu čak 4000 kg šljive

Foto: Nada Koturić
1/3
20.09.2026.
u 18:53
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

Kako Hercegovina ne smije ostati bez vina tako ni Posavina bez rakije. Kako posavski “veseli stroj” u Donjoj Mahali briše žurbu modernog života. Kod domaćina Ive Vincetića – Debe redovito se okupi veselo društvo, miris djetinjstva oživi, kao i toplina tradicije uz pečenje rakije

Rujan u Posavini oduvijek ima poseban miris, onaj slatkasti, opojni miris zrele šljive koji se miješa s prvim jesenskim laganim dimom iz ložišta. Ovih dana u ravnici ponovno kreću kružiti ulicama “veseli strojevi”, donoseći sa sobom više od samog posla. Strojevi su to koji služe za pečenje rakije, pa tako idu od doma do doma, donose tradiciju, pjesmu i, što je najvažnije, ljude jedne drugima. Posjetili smo jedno takvo dvorište u Donjoj Mahali, gdje nas je dočekao domaćin pod nadimkom Deba jer, zapravo, svi se u Posavini prepoznaju po nadimku jer teško bismo ga našli da smo tražili Ivu Vincetića jer ih u Mahali ima barem pet-šest, piše Večernji list BiH.

U Donjoj Mahali, pod posavskim nebom, “veseli stroj” tako je još jednom uradio ono što najbolje zna – pretočio je plodove mukotrpnog rada u tekuće zlato, a prolazno vrijeme u vječne uspomene koje će grijati dušu dugih zimskih večeri koje dolaze.

Šljivik s pričom

Oko Debina kotla okupilo se društvo kakvo se samo poželjeti može. Dok vatra pucketa, Deba nam s ponosom, ali i nekom toplom posavskom sjetom u glasu, priča o ovogodišnjem rodu:

- Ovo je moj kotao i moja se rakija peče ovdje, u mojoj kući. A što je najvažnije, tu su svi moji prijatelji. U prvoj turi pečem 900 kg šljive, što je devet kotlova po sto litara. Očekujem oko 14 litara po metru - kaže nam Deba. Njegov šljivik od 600 kvadrata nije velik, ali u sebi nosi priču o prkosu i oporavku. To je komad zemlje koji je nastradao u velikim poplavama, ranjen, ali ne i zaboravljen. Deba ga strpljivo obnavlja. Krenuli su, kaže, iz novih šljiva, pa je i rod nešto manji nego inače. Pa ipak, ove je godine rodilo dovoljno da se stavi u kotao i proslavi. Proda se, veli, malo višnjevače, malo šljive, ali ono najvažnije ostaje u podrumu.

Zanimalo nas je zašto ama baš svi u Posavini imaju zalihe rakije.

- Svatko ima zalihe. Može se dogoditi da iduće godine udari mraz, da šljiva podbaci, pa se svi trudimo imati zlatne rezerve. Da imamo što uzeti iz podruma, jer Posavina ne smije ostati bez rakije, koja se služi kao u Hercegovini vino, za sve prigode, i radosne i tužne”, objašnjava domaćin dok rukom pokazuje na veselo društvo oko sebe. A društvo je posebna priča – prava posavska i europska mješavina prijateljstva.

Stigli su momci iz Motokluba Crazy Bikes iz Beča, tu su Slavko Vincetić, Mladen iz Domaljevca, Joso Dominković i Anto Živković iz Posavca, Željko Martinović iz Beča te Ivo Prgić - Libe s posebnom, umjetničkom ulogom, a kako bi drugačije jer je najbliži rod glumca Ive Gregurevića.

- Da je ovdje naš Ivo, kaže, siguran sam da bi bio uz kotao, a dio čvaraka uvijek bi ponio svojim prijateljima glumcima.

Libe je “koreograf” zadužen za jačinu i kvalitetu rakije. U tradicionalni proces unio je i vlastitu inovaciju, nešto što, kako sam kaže kroz smijeh, nisu radili ni očevi ni djedovi…

- Ja sam izmislio da se mješavina prosijava. U kotao ide čista “pura” bez koštica, bez stabljika, bez zelenih ili osušenih šljiva, bez lišća i slame. Zato se ova rakija zove “Ekselencija”, čista i bistra - kaže Prgić, inače austrijski umirovljenik koji ne propušta reći da je Posavina zapad prema zemljama Austriji, Njemačkoj i drugim u EU okružju. A da je uigran mahalski tim, pokazuje i to što se posao ne svodi samo na čekanje da rakija poteče. Libe je vratio posuđeni kotao nakon što je ispekao nevjerojatna 34 kotla i dobio 440 litara čiste “Ekselencije”, za što mu je trebalo čak 4000 kilograma šljive. Danas se u dvorištu, uz pečenje rakije, tope i čvarci. No i tu postoji tajni recept. Deba u pravom trenutku svom prijatelju daje znak kada se u čvarke ubacuje kozje mlijeko jer samo tako, tvrdi, dobivaju onu savršenu, prepoznatljivu boju i okus.

Miris čvaraka, roštilja…

Žene iz obitelji i susjedi, čak i drugih sela, također prođu kroz dvorište, dolaze i odlaze, donesu štogod, popričaju pa se vraćaju svojim obvezama. Miris roštilja i svježih čvaraka miješa se s parom iz kotla. No dok gledate te ljude kako sjede na klupama, dok se čuje glasan smijeh i prebiranje po starim uspomenama, shvaćate da su litraža, gradacija i kotlovi zapravo u drugom planu.

- Nije bit da jedan čovjek sve ovo radi sam - kaže nam veselo društvo s osmijehom dok im se u očima zrcali odsjaj vatre ispod kotla. - Bit je da malo sjednemo i družimo se. Ritam života postao je prebrz, svi nekamo žurimo i grabimo. Ove naše tradicije svinjokolje i pečenje rakije jedine su preostale prilike da se sastanemo kao ljudi. Da se okupe prijatelji, rođaci, susjedi, da popričamo, pojedemo i usporimo vrijeme.

To je ono što se zapravo toči iz ovog kotla - poruka je okupljenog društva uz tradicionalno pečenje posavske rakije.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata