Po krvavim tragovima etničkog čišćenja, zločina i progona Hrvata tijekom proteklog rata, Kakanj zauzima posebno mjesto. Napadi na povratnike i njihovu imovinu, vjerske dužnosnike i oštećenja katoličkih sakralnih objekata u Kaknju nastavili su se i godinama nakon što je oružje utihnulo, uz perfidne i podmukle načine u kojima su kao izvršitelji korištene i osobe sklone različitim vrstama ovisnosti. Jedan od primjera koji to potvrđuje je ubojstvo sestre Danke Jurčević, redovnice Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi. Dana 30. rujna 1996. godine, s osam uboda nožem, ubijena je pored zgrade župnog Caritasa, u dvorištu crkve svetih Petra i Pavla u Kaknju.
Ubojica je kaznu odležao, ali po prepoznatljivom rukopisu ratnih i poslijeratnih ubojstava čije su žrtve Hrvati, svećenici i redovnice, motivi i nalogodavci ostali su skriveni. Krvnik je okončao ovozemaljski život sestre Danke u njezinoj 46. godini života, ali tragovi njezina zauzimanja za čovjeka, kojih je ova po rođenju Vitežanka najviše ostavila upravo u Kaknju, žive i tri desetljeća nakon njezine mučeničke smrti, piše Večernji list BiH.
Duboka ljudska bol
Nedavno je uoči godišnjice ubojstva sestre Danke Jurčević, misnim slavljem koje je u zgradi župnog Caritasa, uz crkvu svetih Petra i Pavla, koja se trenutačno obnavlja, predvodio mons. Miro Relota, vojni biskup u BiH, opijelom i zajedničkim druženjem vjernika iz Kaknja, njezine obitelji i najbližih iz Viteza, ali i vjernika iz drugih krajeva središnje Bosne, poput Kiseljaka i Busovače, te članica Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi, kojima je pripadala, sestri Danki odana je dužna počast. Oživljeno je i sjećanje na njezina djela ljubavi prema Bogu i čovjeku te najavljena gradnja spomen-parka na mjestu njezina ubojstva.
“Prošlo je točno 30 godina otkako je na ovom mjestu, pred vratima župnoga Caritasa, nasilno ugašen život sestre Danke. U ljudskom vremenu to je dugo razdoblje: stasale su nove generacije, grad se promijenio, a rane su donekle zacijeljele. Ipak, spomen na njezinu žrtvu ne blijedi”, rekao je mons. Relota istaknuvši kako je brojne vjernike u Kaknju okupio spomen na događaj koji u sebi nosi duboku ljudsku bol, ali još dublju kršćansku nadu i ljubav. Tragovi nade i ljubavi prema čovjeku, kojeg je svojim životom ostavila sestra Danka, vidljivi su od njezina rodnog Viteza sve do Kaknja, koji je posebno voljela i u kojem je provela najveći dio redovničke službe.
“Nama kao obitelji uvijek je teško sjetiti se njezina ubojstva, na koje gledamo s tugom i nevjericom. Snagu nam daje Bog i vjerujemo da Danka moli za nas kao što i mi molimo za nju. Ponosni smo na sve ono što je Danka bila, posebno na činjenicu da je ostala uz svoj narod, uz katolike u Kaknju kad je bilo najteže. O Kaknju je uvijek govorila s ljubavlju. Raduje nas što sjećanje na nju i dalje živi i što je svojim životom poslala poruku da se zlo više nikad i nikom ne ponovi”, kazala nam Marija Grabovac, sestra Danke Jurčević.
Na sestru Danku, koja je doživotne zavjete pripadnosti Družbi sestara Kćeri Božje ljubavi položila u Zagrebu 1970. godine, ponosne su i sestre čijem je redu pripadala, kaže sestra Nevenka Jurak, provincijalna glavarica Provincije Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi u Zagrebu.
“Kao poglavarica reda kojem je sestra Danka pripadala, ponosna sam na sestru koja je na glasu svetosti u ovom kraju, po svojemu djelovanju, ali i po mučeničkoj smrti za ovaj kraj i ljude koji u njemu žive. Njezinom smrti htjelo se zastrašiti vjernike, a zapravo se dobila hrabrost i snaga ostati ovdje i nastaviti tamo gdje je sestra Danka stala”, kaže poglavarica Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi.
Spoznaja da motivi ubojstva sestre Danke nisu do kraja rasvijetljeni ne znači da će zlo imati posljednju riječ niti može zaustaviti sjećanje na sestru Danku i sve nevine mučenike kojima se uz župnu crkvu u Kaknju, na mjestu ubojstva sestre Danke, gradi tematski park, otkrio nam je kakanjski župnik vlč. Ivica Mršo.
“Kod nas u Bosni ništa nije rasvijetljeno, počevši od ovakvih ubojstava. Ali to ne znači da trebamo zbog toga samo kukati i sumnjati u Božji plan, koji nam se nekad čini sporim, a u kojem zlo nikad ne pobjeđuje. Mi idemo dalje i u spomen na sestru Danku, sestru koja je pripadala Družbi sestara Božje ljubavi, redu kojemu su pripadale i Drinske mučenice, u ovoj godini kada obilježavamo 30 godina njezine mučeničke smrti sagradit ćemo spomen-park. U sestri Danki gledamo nevinu krv prolivenu u ratu i nakon njega, a park gradimo u spomen na svaku nevinu žrtvu, ne samo Hrvata i katolika”, otkrio nam je župnik u Kaknju vlč. Ivica Mršo planove gradnje trajnog spomenika na mučeništvo sestre Danke Jurčević, čija djela i 30 godina nakon njezine smrti žive u srcima i sjećanju njezinih najbližih, kao i vjernika kakanjskog i sutješkog kraja.
Svjedočenje vjere
Po brojnošću male zajednice vjernika u ovim krajevima, kaže župnik u Kaknju, iznimno su važne jer brojke, koliko god se činile važnima, nisu presudne. Ni Hrvati u BiH brojnošću nisu najveći, ali su itekako važan narod za ovu zemlju, a njegovu važnost potvrđuju i ljudi poput sestre Danke, koji su životima svjedočili vjeru i ljubav prema čovjeku, dok su spremnošću na žrtvu i mučeničkom smrću ostavili neizbrisive tragove svetosti.
“Odgovor sestre Danke Bogu zapisan je u godinama požrtvovnog rada, u kruhu za prognane i gladne. Kao Kći Božje ljubavi prepoznala je da je Otac šalje u ovaj grad, u vinograd koji je devedesetih godina bio natopljen strahom i neizvjesnošću. Volio bih istaknuti: nije pobjegla. Njezino jedino oružje bili su krunica u ruci i srce spremno pomoći. Pružala je ruku svima, bez obzira na to kako se tko zove i kako se Bogu moli. Redovnice i svećenici, poput vojnika na duhovnoj bojišnici, često ostaju na braniku ljudskosti ondje odakle svi drugi bježe. Bilo bi lijepo kada bi netko napisao povijest o ulozi svećenika i časnih sestara u župama diljem Bosne i Hercegovine”, kazao je mons. Miro Relota, predvodeći misu i opijelo u spomen na mučeničku smrt sestre Danke Jurčević u Kaknju poratne 1996.
Otvori KEKS Pay
