Da se sve više bh. građana voli okušati u igrama na sreću, nije tajna, no za neke to, nažalost, predstavlja veliku opasnost. Broj mjesta na kojima kušaju svoju sreću veći je nego ikada, a problemi se javljaju već u maloljetničkim godinama. Istraživanja pokazuju kako se gotovo polovina stanovnika BiH barem jednom iskušala u nekoj od igara na sreću. Stručnjaci upozoravaju kako nismo ni svjesni razmjera tog problema te da kockanje postaje problem kojeg veliki dio društva uopće nije svjestan.

Procjene
Najbolji pokazatelj razmjera kockanja i klađenja je podatak Porezne uprave FBiH da priređivači igara na sreću svake godine prometuju milijarde maraka. Porezna uprava RS-a nije priopćila podatke, dok su, prema evidencijama Porezne uprave FBiH, u 2022. godini porezni obveznici - priređivači igara na sreću klađenjem ostvarili ukupan promet u iznosu od 1.712,384.153 KM, što je za 114 milijuna KM više nego u 2021. Ukupno sportsko i RNG klađenje za razdoblje od 2016. do 2022. iznosi 11,326.778,126 KM. Sanela Pekić iz udruge za prevenciju ovisnosti "NARKO-NE" Sarajevo za BHRT je kazala kako se o tom problemu još uvijek premalo govori. - Kod nas se još uvijek o kockanju ne govori kao o problemu kakav on zaista jest. Neke procjene pokazuju kako u BiH više od 500.000 osoba posjećuje kladionice i kocka svakodnevno, a da su, od tog broja, nekih 50 tisuća patološki kockari. Što znači da su to osobe koje su razvile ovisnost o kockanju - kazala je Pekić za BHRT. I dr. sc. Marko Romić, spec. traumatske psihologije, voditelj Kluba liječenih ovisnika o kockanju "KLOK" Mostar, za Večernji list je kazao kako sve veći broj ljudi odlazi u kladionice te se osvrnuo i na mlade koji u sve ranijoj dobi odlučuju okušati sreću u kladionicama. - Kada govorimo o punoljetnim patološkim kockarima, njih je oko 50 tisuća. To je procjena na temelju relevantnih, znanstvenih činjenica i metoda koje se koriste u svijetu. Što se tiče djece, nažalost, ona već u ranijoj dobi ulaze u kladionice. Kada govorimo o dječacima, oni u kladioničarskim krugovima postaju aktivni već u šestom razredu, a djevojčice nešto poslije. Taj podatak zapravo je najbolji pokazatelj koliko je naš sustav neučinkovit, truo i bolestan te pokazuje svu složenost situacije u kojoj živimo. Djeca, odnosno mladi ispod 18 godina, uopće ne bi trebali imati mogućnost kockanja ni na koji način, međutim, oni kockaju - objašnjava dr. Romić i dodaje: - Trenutačno imam tri ili četiri osobe mlađe od 18 godina koje su na liječenju jer su, nažalost, postale patološki kockari. Već u drugom razredu srednje postaju patološki kockari, što je poražavajući podatak - kaže dr. Romić koji u školama provodi preventivne programe i predavanja o kockanju. - U školama u Mostaru i Hercegovini provodim programe prevencije, i to zahvaljujući osoblju koje prepoznaje problem. Taj program traje godinama, ali to je opet samo kap u moru jer mi tako gasimo požar. Prava prevencija trebala bi podrazumijevati širu akciju, počevši od edukacije roditelja, nastavnog osoblja pa tek onda djece - objašnjava sugovornik.

Prepoznavanje problema
Zanimalo nas je i kako djeca reagiraju na njegova predavanja. - Djeca pokazuju nevjerojatno veliko zanimanje. Oko 300 ili više djece bude na predavanjima i zanimljivo je da im satima mogu pričati, a da se u dvorani ni muha ne čuje. Nakon predavanja postavljaju pitanja i komentiraju. Rekao bih da djeca prepoznaju problem kockanja jer većina ih ima problem u vlastitoj obitelji. Brojni od njih imaju, nažalost, priliku svjedočiti svađama u vlastitim domovima, raspadu obitelji zbog kocke... - kaže sugovornik ističući kako je krajnje vrijeme da se reagira na ovaj problem. - Mislim da je krajnje vrijeme da naše vlasti, koje sebe predstavljaju kao zaštitnike naroda, konačno nešto konkretnije počnu raditi na planu prevencije, a ne da objašnjavanju građanima kako je to u njihovu interesu - zaključuje dr. Romić u razgovoru.

17 njemačkih bogataša privatnim zrakoplovima sletjelo u bosanski ‘grad milijunaša’