Rachel Crane je jedna od CNN-ovih faca od posebnog značaja. Prati znanost, tehnologije i svemir, znanost općenito, pa kad ima što za reći u vezi znanosti, onda to valja poslušati. "Svaki način prehrane koji možete navesti, ja sam ga iskušala. Trenutno sam pesketarijanac (vegan koji usto jede i ribu), ali sam bila mesojed, vegetarijanac, vegan", opisala je sebe u tekstu na iWilife.com.
U posljednje vrijeme upustila se u prehranu koja uključuje i takve stvari kao što su alge i kukci. Ima od toga mjesec dana kako si je počela spravljati smoothije od algi, jesti proteinske pločice od njih, pri čemu to što joj se sviđa "mahovinasti" okus nije jedina, možda niti prva stvar zbog koje u tome ustraje. "Jedem ih zato što sam zabrinuta za naš okoliš, jer naše su prehrambene navike veliki dio tog problema", napisala je. Tako je krenula u analizu, prenosi Express.hr.
Prosječni Amerikanac dnevno pojede 100 grama proteina, dvostruko više nego što mu je potrebno, što na kraju priče postaje neodrživo u svijetu u kojem UN kaže da ćemo do 2050. morati proizvoditi 70 posto hrane više kako bismo prehranili dodatnih 2,5 milijardi ljudi. Nije precizirala da nesrazmjer između 70 posto i 2,5 milijardi potječe odatle što se računa da se, osim novih ljudi, na Zemlji mora pronaći dovoljno hrane i za one koji su već danas gladni. Odatle alge kao odlično rješenje, u prvom redu zbog vode, jer im nije potrebna slatka voda, praktično pitka.
Danas je stanje diljem planeta takvo da se 70 posto zaliha takve vode troši na navodnjavanje usjeva i uzgoj stoke. Alge nasuprot tome mogu rasti po rupama, akvarijima, oceanima, krcate su svim mogućim hranjivim tvarima, a u tolikoj mjeri im je potrebno za rast približno ništa da mogu rasti čak i u pustinji. Njeno oduševljenje algama potječe odatle što je prije nekoliko tjedana posjetila minijaturni gradić Columbus u Novom Meksiku, s pukih 1600 stanovnika, te je tamo obišla pogone tvrtke iWi za proizvodnju algi.
Cijela farma pokriva 360 hektara, od čega se alge uzgajaju na otprilike jednoj devetini površine, i to preko cijele godine. Doveli su je do jednog od bazena i tu je krenula u avanturu. Gurnula je ruku u muljevitu, zelenu prljavštinu, u to "zeleno zlato budućnosti", prohladni mulj koji je osjetila kako joj se cijedi sa šake kad ju je izvukla. A onda je znatiželjno oblizala prst.
"Bilo je to daleko od onog odvratnog okusa alge kakav sam pamtila iz prošlosti. To je zato što nemaju sve alge niti okus niti miris kao barska ljiga", kazala je. Ove alge imaju okus koji vuče na slano i zapravo je i u ovom obliku lako zamisliti da ljudima bude ukusna. Ono što iWi uzgaja vrsta je nannochloropsis, po svoj prilici vrlo skoro vrlo popularna namirnica.
Zasad tvrtka iz algi izdvaja omega-3 i vitamine za svoje pripravke, a u budućnosti planira proizvoditi grickalice na njihovoj bazi i proteinske praške. Ti prašci, kaže direktor Miguel Calatayud, bit će neutralnog okusa, neće utjecati na promjenu okusa druge hrane kojoj će se dodati, nipošto ništa neće obojiti u zeleno. "To će biti u svakoj hrani na svakodnevnoj razini koju ćemo jesti, ući će u naš uobičajeni prehrambeni lanac. Bit će to velika stvar i za nas i za naš planet", kazao je Rachel.
Stanovništvo Zemlje, misli se pritom na ljude, s ovakvim načinom života, posebno proizvodnje hrane, odavno je neodrživo, devastira kompletan planet, sve više se pokazuje da posljedično ugrožava i vlastiti opstanak (uništavanje šuma, zaliha plitke vode, o klimatskim promjenama da se ne govori, stočarstvo je, primjerice, jedan od daleko najvećih izvora zagađenja stakleničkim plinovima). A tek kada u novom eksplozivnom populacijskom koraku čovječanstvo eksplodira na 10 milijardi ljudi, alge će se naći na meniju kao logičan, odlično hranjiv, tehnološki već razvijen način da se planetu Zemlji s bremena makne jedan veliki uteg kojim ga danas pritišćemo.
Ova vrsta alge u sebi sadrži toliko proteina da oni čine 40 posto njene mase. To znači da na istoj površini te alge prinose sedam puta više proteina od razvikane soje.
A CO2? Recimo to ovako, s jedne strane poljoprivreda (uključujući stočarstvo) jedan je od najgorih zagađivača Zemlje, a 50 posto kisika na svijetu potječe od algi. S uzgojem novih algi, imat ćemo znači još tih malih organizama za proizvodnju kisika, nauštrb ogromnih, uništavajućih poljoprivrednih površina. Sve što je potrebno za njihov uzgoj su bazeni u koje se upumpava voda, nešto malo gnojiva i CO2, a onda se sve ostavi na suncu. Budućnost se time priprema biti i ukusna i hranjiva i 100 posto održiva, čak i više od toga. Nije to jedini izvor hrane. Express je već pisao o uzgoju kukaca za prehranu.
Odbacite predrasude, jer danas u svijetu na redovitoj osnovi kukce jede čak dvije milijarde ljudi. A zašto i ne bi? Poznato je 2000 jestivih vrsta kukaca, od kojih su mnogi, poput cvrčaka ili skakavaca, odavno prisutni u obliku ukusnih proteinskih pločica u dućanima, puni su minerala, čudo jedno od hrane. Pritom je doista ukusno.
Prema FAO-u, cvrčcima je potrebno 12 puta manje hrane nego govedima za isti učinak, četiri puta manje hrane nego ovcama, upola toliko koliko svinjama i kokošima za istu količinu proteina. Cvrčci i ostali jestivi kukci, dakle, predstavljaju hranu uz neusporedivo manje opterećenje po okoliš; za pola kilograma govedine potrebno je 11,35 kilograma hrane, i to u intenzivnom uzgoju, dok je za pola kilograma cvrčaka, potrebno kilogram hrane.
Posljednjih nekoliko godina kukci su i na Zapadu postali prehrambena industrija na kojoj se opako zarađuje i čije su stope rasta zarade na godišnjoj razini ponekad i zaprepašćujuće.
