Zrakoplov kompanije Fly Air41 Airways kasnio je danas u odlasku samo četiri minute kad je u 13.34 poletio iz zračne luke u Hamburgu. Airbus A320-214, iako ima kapaciteta za 150 putnika, nije bio pun dok je letio prema odredištu, Zagrebu. Taj su zrakoplov unajmile njemačke vlasti da u Zagreb vrati ne migrante, a pogotovo ne ilegalne migrante koje su zatekli na svom području, nego one koji su u Hrvatskoj, kao prvoj članici EU u koju su ušli, izrazili namjeru za azilom i koji su završetak procesa obrade svojih zahtjeva trebali čekati u Hrvatskoj, ali su - kao i većina u istoj situaciji - pobjegli iz Hrvatske. Hrvatska je unaprijed, naravno, dobila obavijest o povratu, a njemačke su vlasti najavile da vraćaju 30 odbjeglih tražitelja azila. Kad je, nešto iza 15 sati, zrakoplov napokon sletio u Zagreb iz njega je izašlo samo njih - 11.
Najavljeni su bili državljani Sirije i Rusije - većinom je riječ o Čečenima, koji s legalnim dokumentima dolaze na hrvatsku granicu - jednostavno zrakoplovom slete u Sarajevo, jer BiH ne slijedi EU vizni režim i nema viza za državljane Rusije, a onda polako, taksijem, do granice. Uz njih, bio je najavljen jedan Afganistanac i jedan Pakistanac. Kako je jedna žena imala infarkt prije nekoliko godina i uzima tablete protiv visokog tlaka, u pratnji je bio liječnik i još jedna osoba. No da bi svi došli u Hrvatsku, Njemačka - gdje isto imaju slobodu kretanja - ih treba pronaći. Kao što se vidjelo u Zagrebu, nisu ih sve ukrcali - u Hrvatsku su uspjeli od 30 najavljenih vratiti samo 11: jednu obitelj - supružnike i dvoje djece, jednu majku i dijete te još petoricu njih. Iz Sirije ih je sedam, dvoje je ruskih državljana, jedna osoba je iz Pakistana, a jedna iz Afganistana. Nitko od njih nije registriran kao osoba koja predstavlja sigurnosnu prijetnju.
Dok su se iskrcavali u Zagrebu, dočekali su ih - Rafali. Slučajnu su baš tada preletjeli nebom iznad njih. No putnici nisu djelovali previše uzbuđeno ni nelagodno. Jedan muškarac je pušio, valjda jedva dočekavši da zapali nakon sat i pol nepušenja. Žene su preuzela najveći dio posla - skupljale su i u rukama nosile su prtljagu, i to onu težu, dok su muškarci stavili stvari na kolica. Brojke vraćenih tražitelja azila - jer to nisu ilegalni migranti budući da su svi u Hrvatskoj izrazili namjeru za azilom - predmet su i političkog nadmetanja. Neki političari - kao što je saborski zastupnik Damir Biloglav iz stranke DOMiNO, koji je danas rekao da je iz Njemačke najavljen povrata 16 000 ilegalnih migranta ove godine - vrlo lako uzimaju brojke iz različitih izvora i griješe. A brojke nije teško provjeriti - letovi nisu tajna: zrakoplov se vidi na internetskim stranicama koje prate zračni promet, kao što je Flightradar24, pa se može doći i dočekati taj let, a odluka da se on ne objavljuje na zaslonima u zračnoj luci je odluka zračne luke. Kako nam kažu iz MUP-a, oni nemaju ništa protiv da se letovi objavljuju.
Kad je riječ o brojkama, nema govora o 16 tisuća ljudi. Samo iz Njemačke je od 12. ožujka do 31. svibnja najavljeno sedam čarter letova sa 147 vraćenih. Šira statistika kaže da je od 1. siječnja do 11. ožujka iz svih zemalja bilo najavljeno 20 čarter letova s 362 osobe za povrat u Hrvatsku. No tu je zaista stiglo 191 osoba. Od 12. ožujka do 31. svibnja najavljeno je 32 čarter letova s 558 ljudi. I tu se očekuje da će se ponoviti jučerašnji scenarij: neće doći svi jer, po iskustvima, njih 30 do 40 posto ipak uspije pobjeći stranim policijama i izbjeći vraćanje u Hrvatsku.
Ove koji su vraćeni u Hrvatsku, preuzela policija te ih odvela u hotel Porin budući da je riječ o ranjivim skupinama. Iako su svi već evidentirani i u sustavu, ponovno slijedi obrada i pojedinačna kontrola. Za svakog individualno se provjerava do kud je došao proces traženja azila - za neke je moguće i obustavljen. U tom slučaju se pokreće ponovno. Ako nije, nastavlja se. Ponovno se provjerava svaki individualac, radi se screening, provjeravaju biometrijski podaci, ponovno se procjenjuje ima li razloga sumnjati da netko predstavlja sigurnosnu prijetnju... No, i za to vrijeme svi tražitelji azila imaju slobodu kretanja i mogu, ako žele, jednostavno odšetati iz Porina i ponovno pokušati doći do Njemačke, koja im je - očito - ciljna destinacija.
I to je u praksi sistem po kojoj se događaju svi povraci tražitelja azila u Hrvatsku. Dok su na snazi ovakvi zakoni i propisi, i međunarodne konvencije o ljudskim pravima, djelovat će ovakav perpetuum mobile. Cirkularno se ponavljaju koraci: migranti dolaze na granični prijelaz ili budu uhvaćeni u ilegalnom prijelazu granice. Kad se to dogodi, oni odmah izraze namjeru za azilom. Ta se namjera - a tako kažu i međunarodne konvencije - mora poštivati. Azil je ljudsko pravo koje štiti od pravog progona i njegovo ukidanje zaista znači smrt ili mučenje. Stoga se svako izražavanje namjere za azilom mora shvatiti ozbiljno i pokrenuti procedura. No to ne znači da svaka osoba zaista i zadovoljava uvjete za azilom. O tome se odluka donosi nakon obrade zahtjeva. Stoga Hrvatska, kao i bilo koja država, mora pokrenuti taj postupak. Dok on traje, tražitelji azila imaju pravo na slobodu kretanja, oni nisu zatvoreni. I tu nastaje problem - oni ne čekaju dovršetak procesa jer njihovo krajnje odredište nije Hrvatska, nego - kao u ovom slučaju - Njemačka, te odlaze dalje. Postoji, naime, velika mogućnost da im se azil odbije, a onda ih Hrvatska vraća u treću zemlju. Iz Hrvatske je ove godine tako deportirano 1200 njih.
Oni koji odu dok traje obrada zahtjeva, ponekad budu uhvaćeni u nekom dijelu Hrvatske, najčešće blizu Slovenije. Naime, kompenzacijskim mjerama - provjerama unutar države, a ne na granici - hrvatska policija, sama ili sa Slovencima, do sada je zatekla 562 osobe koje su izrazile namjeru za azilom. Kad se to dogodi, mogu ih samo staviti na vlak i reći da se vrate u, primjer Porin, ali ih tamo ne mogu odvesti. Tražitelji azila uđu u vlak, i izađu nekoliko stanica dalje. I opet pokušavaju dalje na zapad. Stoga je sada glavni cilj u izmjeni parta o migracijama izmijeniti odredbu koja bi spriječila ovakvu igru mačke i miša, a to je da se namjera traženja azila radi na jednom mjestu, gdje bi svi morali ostati dok traje obrada i donošenja odluke imaju li pravo na azil ili nemaju i time oduzeli mogućnost slobode kretanja koju velika većina sada zloupotrebljava.
