Na putu prema Sinju, brojni hodočasnici iz Livna i okolice izabrali su i ove godine najkraći put koji otamo vodi prema Sinju, a to je onaj preko Vagnja koji je 22 kilometra kraći od sadašnje magistralne ceste koja povezuje ta dva grada, piše Večernji list BiH. Budući da su zbog hodočašća općinske i gradske vlasti dvaju susjednih gradova iz Hrvatske i BiH i ovaj put dogovorile privremeno otvaranje graničnih prijelaza s obje strane granice, mnogi stanovnici iz livanjskog i sinjskoga kraja iskoristili su tu mogućnost da i kao izletnici prijeđu cestom preko Vagnja.
Nezadovoljstvo stanovnika
Rekonstruirana cesta, koja je od pamtivijeka povezivala livanjski i sinjski kraj, a na kojoj su radovi nedavno završeni, još nije puštena u promet. Razlog tome je neriješen status graničnih prijelaza koji još nisu dobili međunarodna obilježja. Dok se to ne dogodi, a nitko ne zna kad će to biti jer navodno o tome sada odlučuje međunarodna zajednica, cestom prolaze tek stanovnici iz okolnih mjesta s obje strane granice.
A to je prava šteta jer je cesta jako dobra i na pojedinim dionicama ima i tri traka. Kad bude puštena u promet, umnogome će rasteretiti granični prijelaz na Kamenskom. Tada bi svi oni koji iz Sinja i Splita putuju za Livno i dalje koristili tu cestu preko Vagnja, planinskog prijelaza na Kamešnici visokog 1161 metar, koja je sve do 70-ih godina prošlog stoljeća bila jedina poveznica Sinjske krajine sa zapadnim dijelom Livanjskog polja i Livnom.
Stanovnici sela s obje strane granice izražavaju svoje nezadovoljstvo što cesta još nije otvorena za promet. Pogotovo, nezadovoljstvo dolazi sa sinjske strane jer bi stanovnici cestu preko Vagnja koristili i u turističke svrhe. A to bi bilo moguće i ljeti i zimi. Uz skijalište na obroncima Kamešnice, koje je postojalo odranije, usponi i padovi uz cestu idealni su za rekreativni turizam, brdski biciklizam i slično.
Turistički potencijal
Ljepota netaknute prirode ostavlja bez daha. Planinski obronci Kamešnice danas su utočište divljih konja koji se susreću uz cestu. Jednu skupinu smo i mi fotografirali u blizini napuštenog doma koji je postao njihova staja i zaklon od jakog ljetnog sunca. U blizini je i pojilo s pitkom vodom s kojeg piju vodu. Prolazeći uz cestu, posjetitelji će naići i na oznaku za spomen-područje komunističkog terora poznatog kao Husina jama. U nju su tijekom 2. svjetskog rata partizani bacili velik broj Hrvata iz sinjskog i livanjskog kraja. Spomen-područje je lijepo uređeno, a jama je prekrivena čeličnom mrežom koja danas štiti njezin otvor veličine nekoliko četvornih metara.
Kad čovjek prođe tom cestom, kojom mnogi još ne mogu, osjeti žal što ona još nije otvorena kako bi povezivala dva kraja i ljude s jedne i druge strane granice koji su uvijek bili okrenuti jedni drugima prolazeći Vaganj koji ih je spajao, a ne razdvajao kao danas.
