Traume, teške bolesti i psihička nestabilnost samo su dio razloga zbog kojih ljudi počine samoubojstvo, a osjećaj beznađa lani je u RS-u odnio 140 života, gotovo 50 više u odnosu na broj stradalih u prometu.
Podaci SZO-a pokazuju da svake godine između 700.000 i 800.000 ljudi počini samoubojstvo, koje je četvrti vodeći uzrok smrti mladih u dobi između 15 i 29 godina, nakon prometnih nesreća, tuberkuloze i nasilja. U RS-u samoubojstvo je ispred prometnih nesreća, a ove upozoravajuće podatke iznio je MUP RS-a. - U 2024. u RS-u smrtno je stradalo 356 osoba, što je 14,2% manje u odnosu na godinu prije. Prema uzroku smrti, najbrojnija su samoubojstva, kojih je bilo 140, dok su na drugom mjestu prometne nesreće u kojima su život izgubile 94 osobe - navedeno je u izvješću MUP-a RS-a. Najčešći način izvršenja samoubojstva bilo je vješanje, zatim upotreba vatrenog oružja, skakanje s visine, utapanje, trovanje te upotreba hladnog oružja i bombe, s tim da je broj počinjenih samoubojstava lani bio manji za 19% u odnosu na 2023. - Muškarci su počinili 114 samoubojstava, a žene 26. Počinitelji su u 74,3% slučajeva bili stariji od 50 godina - podaci su MUP-a. Prema iskustvu psihologa, veza između samoubojstva i mentalnih poremećaja vrlo je česta, ali se mnoga događaju i impulzivno u trenucima kada osoba osjeća da gubi sposobnost nositi se sa životom i problemima. Stope samoubojstva su visoke i među ranjivim skupinama koje doživljavaju neki vid diskriminacije. Psiholog Aleksandar Milić kaže za Glas Srpske da se kod značajnog broja osoba mogu primijetiti jasni znaci upozorenja i lošeg stanja te da takve situacije zahtijevaju empatiju i podršku najvoljenijih, ali i praćenje psihologa i psihijatara. - Nikada se sa sigurnošću ne zna što vodi samoubojstvu, ali svako narušeno stanje je čimbenik rizika i zahtijeva od najbližih da to uoče i nađu način da osobi priđu i pomognu. Praksa pokazuje da za samoubojstvom često posežu ljudi koji su bili uspješni pa su se našli u beznađu. Razočarani što su doživjeli nerazumijevanje, gubitak perspektive, pad identiteta i slike o sebi i u takvim situacijama rađaju se misli o besmislenosti života. Jedan od značajnih čimbenika su i tjelesna oboljenja, odnosno gubitak zdravlja - objašnjava.
Osjećaj zbunjenosti, sramote i stigma sprječavaju ljude da zatraže pomoć psihoterapeuta. - U našem narodu se kaže: “Nisam lud da idem kod psihologa ili psihijatara”. Zarobljeni smo u takvoj vrsti razmišljanja. Nužno nam je širenje kulture o mentalnom zdravlju, kao i primarna prevencija u najranijoj dobi, osobito kod djece u višim razredima osnovne škole, kada ulaze u ubrzano razdoblje odrastanja, traganja za identitetom i životnim ciljem - savjetuje Milić.
Otvori KEKS Pay
