Umjetnost je oduvijek bila najsnažniji most među ljudima, bez obzira na vrijeme, prostor ili granice. Ona njeguje dušu, otvara srce i daje smisao svakodnevici. Kao što je veliki glumac Ivo Gregurević u svojoj rodnoj Posavini najradije boravio i pronalazio mir upravo uz rijeku Savu, osluškujući njezine nemirne i istodobno umirujuće valove, tako su i ovih dana u Odžaku pjesnici, vođeni svojim muzama, pronašli nadahnuće u takvom prirodnom ambijentu.
Pjesme uz šum valova
I lokacija je bila pomno odabrana jer na mjestu gdje je nekada stajala skela, prostoru koji povezuje, a ne dijeli, progovorile su muze. Upriličen je jedinstven književni susret u kojem je Sava postala simbol mosta, a ne granice. Na inicijativu pjesnikinje Ružice Miličević, rođene u Donjem Svilaju, te u suradnji s Franjom Matanovićem i Zlatkom Grgićem, odžačka Posavina postala je domaćin poetske svečanosti koja je okupila pjesnike iz raznih krajeva svijeta, od Kanade i Austrije do Hrvatske i Švicarske, ali i brojne domaće zaljubljenike u pjesničku riječ. Najveći broj pjesnika i ljubitelja književnosti došao je upravo iz Posavine, noseći sa sobom toplinu i jednostavnost tog posavskog kraja. Na obali Save, tik uz mjesto gdje je nekada odžačka skela povezivala dvije obale, a danas nedaleko od tog prostora nad Savom se nadvio moderan međudržavni most, dogodio se susret koji je bio više od književnog događaja, bio je to most duša, riječi i zajedništva. Pod vedrim nebom i u prirodnom okružju pjesnici su svojim stihovima pretvorili rijeku u simbol spajanja, a ne razdvajanja, te večeri rijeka je postala poetski most.
Inicijatorica ovoga nesvakidašnjeg susreta bila je pjesnikinja Ružica Miličević, rođena u Donjem Svilaju, upravo ondje gdje se i održala poetska svečanost. U organizaciji su joj se pridružila dvojica zaljubljenika u pisanu riječ, Franjo Matanović i Zlatko Grgić, pa je zajedničkim snagama stvoren festival lijepe književne riječi kakav Odžak još nije doživio. - Rođena sam u Donjem Svilaju, a ratne 1992. iz Sarajeva sam otišla za Austriju, gdje živim i radim. Pitala sam se: “Bože, zašto sam ja ostala, a mnogi drugi izginuli, ozlijeđeni? Zašto sam sačuvana?” Onda mi je došlo nadahnuće da svaki čovjek koji preživi neku strahotu i tragediju, a osobito ratnu, ima neku zadaću da nešto svjedoči, ali to svjedočanstvo treba biti vezano uz neku bolju, pametniju i promišljeniju viziju budućnosti od one koju smo mi imali 1992. U Austriji više od 30 godina radim edukacije i rehabilitacije mladih. Moje su teme antirasizam, antifašizam, tolerancija, suživot i zajedništvo, sve ono što je ljudsko i što nas ljude povezuje, no i danas su to teške teme. Stoga je i cilj ovoga skupa tematizirati unutarnje granice koje su nam nametnute, naše stavove i predrasude koje imamo prema drugim ljudima. Iako smo pjesnici, mi smo jako realni ljudi i nama je cilj nastaviti pozitivne vrednote, ono što je dobro, te prenositi na nova pokoljenja - kazala nam je Ružica Miličević, zaljubljena u književnu riječ koju je pretočila u dvije knjige “Dozvolite da se predstavim” i “Otac je svijet”.
Miličević želi skupom uz granični pojas tematizirati granice, i to ne ove vidljive kao što je Sava, ali ne tako da ih pomiču ili ruše, već da ljudi tematiziraju unutarnje granice, stavove, mišljenja i predrasude prema drugim ljudima. Rijeka Sava i područje Posavine zaintrigirali su tako posebnu gošću s adresom u Glasgowu, koja u svom radu istražuje simboliku rijeka. Mirna Šolić docentica je komparativne književnosti Sveučilišta u Glasgowu, s korijenima u Hrvatskoj i BiH, i čvrsto je vezana pjesničkom riječju s Bosanskom Posavinom. - Bavim se rijekama na filmu, kniiževnosti i umjetnosti, njihovom simbolikom, što znače za ljude, koje rijeke razdvajaju i spajaju, a Bosanska je Posavina takvo područje. Rijeka koja je za nas granica preko koje su ljudi oduvijek prelazili, družili se, imali rodbinske odnose.
U Bosanskoj Posavini ljudi su vrlo druželjubivi, velikodušni, otvoreni, sentimentalni i emotivni. Ovdje su ljudi preživjeli velike traume i svakako im treba posvetiti više pozornosti - kaže dr. Šolić, koja trenutačno vodi projekt “Život uz rijeku i s rijekom” posvećen upravo Savi.
Ivančica iz Kanade
U prekrasnom prirodnom okružju uz Savu i uz dašak posavske tradicijske baštine, književna večer okupila je umjetnike iz više zemalja koji su prešli i nekoliko granica da bi svojim dolaskom pokazali da državne granice nisu i ne smiju biti granice umjetnosti i prijateljstva. Među njima iz Kanade je stigla i književnica Ivančica Đerić, koja je emotivnim čitanjem svojih stihova nagrađena posebno burnim pljeskom. - Veliki je značaj ovakvih događaja. Ljudi koji su danas odvojili svoje vrijeme i došli ovdje pokazuju da postoji glad i za kulturnim događajima i za time da budu spojeni s drugim ljudima koji dijele njihove interese i na kraju krajeva, simbolika ove manifestacije jako je važna: spajanje, ne razdvajanje. Bosna je ono što me je oblikovalo, odrasla sam u njoj i uvijek mi je u srcu, kao i ova prekrasna večer gdje sam imala priliku i čast čitati pjesme pred ovdašnjom publikom - kazala nam je Ivančica.
- Ovaj festival bavi se granicama i brisanjem granica, a one mogu biti raznovrsne. Mogu biti između novoga i staroga, tradicije i suvremenosti, između država, spolova, različitih vrsta shvaćanja - kazala je Ivančica Đerić, spisateljica i pjesnikinja koja već 30-ak godina radi u informatičkoj industriji u Kanadi, ali kao što ju je Bosna oblikovala, tako je i pjesnička riječ. Uspješna pjesnikinja i književnica ima objavljenih devet knjiga (pet romana i četiri zbirke poezije), a nisu izostale ni nagrade. - Selila sam se mnogo i imala 23 adrese u Kanadi. S pjesništvom se rodiš, to ili osjetiš ili ne. Mislim da je zadatak pjesništva, kao i svakog oblika umjetnosti, da ono što je osobno izrazi na univerzalan način - ističe Đerić. Pjesnički je susret, uz ostale, pratio i načelnik općine Odžak Anes Osmanović, dajući značaj manifestaciji za koju kaže - važna je što spaja, a ne razdvaja, što oplemenjuje dušu. - Posebno na ovom mjestu drago nam je da se okupe ljudi s dušom jer ovo je mjesto gdje smo izbjegli iz našeg Odžaka, a onda se vratili preko jedne skele. Povratak je bio baš na ovoj lokaciji i nekako smo svi emotivno vezani uz ovaj prostor, tako da je poseban, a posebno je lijepa i ova večer - kazao je načelnik Osmanović. Organizaciju ovog jedinstvenog događaja potpisuje Centar za kulturu Odžak u suradnji s odžačkim pjesnicima. Pjesnički susret održan je u sklopu tradicionalne manifestacije “Posavsko kolo”, uz pokroviteljstvo Općine Odžak i Mjesne zajednice Donji Svilaj.
Snaga umjetnosti
Stihovi su se nizali jedan za drugim, svatko je donio svoju emociju, svoje sjećanje i svoju viziju svijeta. Publika, okupljena u prirodnom amfiteatru uz rijeku, upijala je svaku riječ kao da je darovana osobno njoj. Tišina, prekidana tek pjesmom ptica i žuborom rijeke, bila je najbolja pozornica za trenutke kada poezija pronalazi svoj put do srca. Književni susret uz Savu pokazao je da umjetnost ima snagu nadjačati granice, stih može postati most, a pjesnici glasnici mira i ljepote. U vremenu kada se svijet prečesto dijeli, oni su poručili upravo suprotno: riječ, i to najljepša pjesnička, spaja. •
Otvori KEKS Pay
