Radnici Agrokomerca, a s njima i Kladuščani, uspjeli su svoje poduzeće spasiti i očuvati u ratu, nažalost, u miru to nisu mogli, piše Večernji list BiH. U ovoj priči doznali smo kako su se radnici borili za Agrokomerc, čini se, u usporedbi s drugim obespravljenim radnicima u BiH praznim obećanjima.
Ročišta o prodaju
Ročišta o prodaji Agrokomerca, odnosno kompleksa Prehrambene industrije, u početku, 2011., barem su okupljala nekoliko tisuća radnika i građana na mirne prosvjede te stotinjak policajaca kako bi osigurali dostojanstvo na njima. Pet godina poslije, Prehrambenu industriju vrijednu 25,000.000 KM kupila je Razvojna banka FBiH. Ovim je činom, zapravo, Vlada FBiH kao titular imovine Agrokomerca, tako kupila svoju imovinu, a iznos od 2,200.000 KM prebačen je na žiro-račun Općinskoga suda u Velikoj Kladuši, u srijedu, 20. travnja. Toga dana i Porezna uprava FBiH trebala je blokirati sve račune ovome gigantu, koji su inače blokirani već godinama, ali je to Vlada odgodila. Pokušali smo u Općinskome sudu od sutkinje Dragane Đerić-Cerović dobiti informaciju o tomu kako će se nedostatna sredstva podijeliti povjeriteljima. Sutkinja je nevoljko kazala kako će se najprije namiriti troškovi sudbenoga postupka, potom založni povjeritelji, a tek onda rangirani povjeritelji, na što će se čekati dok se ne izračunaju kamate.
Takav rasplet događaja mogao se i očekivati jer su radnici i njihovi lideri zašutjeli i potpuno se ohladili kad je Agrokomerc u pitanju. - Agrokomerc su ranije pljačkali tajno, a danas se to čini javno, što potvrđuje primjer najnovije prodaje hala u Crvarevcu u staro željezo. Mještani koji su (sa)čuvali ove hale, više to ne mogu, nemaju snage ni potpore. Svjedočili smo u Crvarevcu javnoj pljački imovine Agrokomerca iako je ravnatelj zabranio ulazak novinarima, a nazočni radnici bježe od kamera plašeći se, kako kažu, otkaza.
Poslužili smo se lukavstvom i činjenicom da je riječ o državnom vlasništvu te smo ipak nešto snimili i unutar žice. Riječ je o prodaji nekadašnje proizvodne hale u staro željezo po cijeni desetak do petnaest feninga. Mještani koji imaju kuće neposredno uz ove hale ne mogu se načuditi što se i kako to sve radi.
Bagatelne cijene
Brine ih prizor koji će ostati nakon što sve bude opljačkano i činjenica da će pored takvog rugla morati živjeti. Prije sedam dana, također po bagatelnoj cijeni, prodana je i zgrada Instituta u Polju sa zemljištem.
Kako sve to skupa izgleda na terenu, koliki i kakav interes za svoju imovinu pokazuju radnici koji su je gradili i stvarali, a posebice nezainteresiranost Udruge za zaštitu nezaposlenih dioničara, zadovoljavaju one koji smatraju kako je sve bolje nego da imovina i dalje nezbrinuta i nečuvana propada.
