Obitelj Sime Rakića slovi za jednu od najvrjednijih u općini Bosanski Petrovac, piše Večernji list BiH. Nakon kratkotrajnog boravka u izbjeglištvu odlučili su se vratiti u rodno selo Kolunić, gdje se danas bave voćarstvom i stočarstvom.
Simini susjedi
Ovaj pitomi kraj ispod obronaka Osječenice nalazi se na 700 metara nadmorske visine i prije rata bio je poznat po vrijednim domaćinima, stočarstvu i uzgoju šljiva, najviše požegače od koje se pravila kvalitetna rakija. Posljednjih godina sve više se sade čačanske sorte, među kojima prednjači čačanska rodna, koju su prije desetak godina posadili Simini susjedi. U zasadu se nalazi oko 1000 stabala rodne i nešto savke, odnosno požegače, koja je i danas najviše zastupljena sorta u petrovačkom kraju.
- Budući da su nam to bili prvi susjedi, kad su odlučili prodati imanje, jedan od mojih sinova, Ljubiša, uzeo je kuću, tri hektara zemlje i hektar voćnjaka s posađenim šljivama koje su svake godine, osim ove, rađale. Prije nekoliko godina bilo je 500 kotlova rakije - kaže Simo. Ovaj kraj idealan je za uzgoj šljiva. Rijetko kad bude mraza jer ih “čuva brdo”, odnosno Osječenica. Ima i kamena u zemlji, a šljiva voli kamenito zemljište, priča za agroklub.ba ovaj 79-godišnji domaćin, koji sa zadovoljstvom prima komplimente da izgleda kao mladić.
- Ja sam cijeli svoj život radio. Najviše volim popiti kavu ujutro sa svojom ženom, snahom, djecom i unucima, a ljeti mi krenu suze na oči kada na kauču ispred ljetne kuće pijem kavu i gledam u kolunićko polje i obronke Grmeča - ističe Simo, koji se hvali time što ima dva sina.
Jedan od njih je Mićo, koji je također odlučio ostati u svom selu. Sa suprugom Sanjom podigao je tri sina, od kojih su dvojica u Banjoj Luci, a najmlađi Marko još je u Koluniću. Danas je obitelj Rakić s 24 muzna grla među najvećim proizvođačima mlijeka u petrovačkoj općini. Oni su dokaz da se uz mnogo rada može živjeti od poljoprivrede.
- Svako jutro gonimo stoku dva i pol kilometra od kuće na pašu, a imamo i zatvoren sustav muže. Mjesečno proizvedemo oko 6000 kilograma mlijeka, a iz mljekare dolaze svako drugo jutro po mlijeko. Zadovoljni smo otkupnom cijenom i premijama koje su, iako se isplaćuju tromjesečno, sasvim dobre - kaže Mićo.
Pusti krajevi
Njegov brat Ljubo planira se baviti proizvodnjom rakije, dok Mićo svoju budućnost vidi u stočarstvu. Rakići imaju dovoljno svoje zemlje da ne moraju zakupljivati od drugih, a posjeduju i dva traktora, kao i ostalu dokumentaciju potrebnu za obavljanje svih poljskih radova. Jedino navode kako bi voljeli još samo vidjeti više ljudi u Koluniću, u kojem je najbolje boraviti ljeti kada se bivši stanovnici, rasuti po cijelom svijetu, vraćaju na odmor. Nažalost, nema ni djece pa je njihov devetogodišnji Marko jedini učenik u Koluniću i susjednom selu Revenik koji pohađa školu u Driniću, udaljenom petnaestak kilometara.
