Odnosi Bosne i Hercegovine i NR Kine na ekonomskom planu dugo su išli uzlaznom putanjom. Međutim, problemi oko izgradnje Bloka 7 TE Tuzla, nedovoljna diplomatska prisutnost BiH u Kini, pokazali su kako stanje nije idilično. Kina se nakon dugo vremena i politički otvoreno izjasnila o nekom pitanju u BiH (imenovanje novog visokog predstavnika), dok je BiH na međunarodnom planu u nekoliko navrata djelovala izravno protiv Kine. Sve to je odnose između dviju zemalja stavilo na kušnju, o čemu za Večernji list BiH govori bivši veleposlanik BiH u Pekingu Borislav Marić.
Večernji list: Kako gledate na odnos Kine prema BiH u kontekstu ukupnih geopolitičkih odnosa?
- Bosna i Hercegovina, s njezina dva entiteta, Republikom Srpskom i Federacijom BiH, kao i Distriktom Brčko, bitna je zemlja za NR Kinu, prije svega, kao prijateljska zemlja ovoj najmnogoljudnijoj državi na svijetu. NR Kina ulaže mnogo napora u održavanje prijateljstva sa svim novonastalim državama na teritoriju bivše Jugoslavije. BiH poštuje načelo “jedne Kine”, koje je za Kinu od velikog značaja. Zato će NR Kina uvijek biti na raspolaganju BiH kao prijateljska zemlja, kao što je bila i u kriznim situacijama, pružajući pomoć, poput izvanredne prilikom poplava ili tehničke za zračne luke, graničnu službu itd. BiH je po osnivanju pristupila mehanizmu zemalja središnje i istočne Europe - CEEC. Ta inicijativa inkorporirana je u inicijativu kineskoga predsjednika Xija Jinpinga “Jedan pojas, jedan put” u kojoj BiH i ostale države središnje i istočne Europe igraju značajnu ulogu. Treba naglasiti kako se NR Kina ne miješa u unutarnja politička pitanja u bilo kojoj zemlji, uključujući i BiH.
Večernji list: Koliko je BiH ekonomski zanimljiva Kini i Kinezima? Vidimo da su aktivni u cijeloj regiji?
- BiH raspolaže resursima koji su vrlo zanimljivi NR Kini, osobito oni mineralni, hidro i energetski resursi koji mogu pomoći i razvoju same BiH. U posljednjih nekoliko godina, pa i desetljeća došlo je do enormnog tehnološkoga razvoja NR Kine koja je postala druga ekonomska sila svijeta, tako da se kineske kompanije danas pojavljuju na brojnim natječajima u svim dijelovima svijeta, uključujući i najopsežnije i najsloženije, kao što su termoelektrane i nuklearne elektrane.
Večernji list: Koristi li BiH dovoljno prilika za kineska ulaganja i što su vaše preporuke u tom smislu?
- Kineske kompanije prisutne su u sektorima infrastrukture, osobito komunikacija i energetike, te izvode radove poštujući najviše standarde. One sudjeluju u izgradnji dijelova mreže autocesta i u Federaciji i u RS-u, a snagu kineske kompanije vidjeli smo i u Hrvatskoj. Do 2016. godine trajalo je plodonosno razdoblje. Nažalost, već neko vrijeme čeka se finalna faza izgradnje Bloka 7, koja bi omogućila da FBiH, a samim tim i BiH, ima energetsku neovisnost i riješi pitanje više od 15.000 rudara čija je egzistencija bez izgradnje Bloka 7 itekako upitna. Ne samo to. Žitelji BiH mogli bi doživjeti poskupljenje električne energije ako ne budu izgrađene zamjene ili nove termoelektrane koje bi zamijenile one visokozagađujuće koje se planiraju zatvoriti od 2024. Zastoj tog projekta, čini se, najviše daje za pravo percepciji da je suradnja Kine i BiH opala. Teško je davati preporuke kako i što poboljšati, ali bi se bh. strana svakako trebala nametnuti i predstaviti Kinezima kao potencijalnim partnerima za projekte od interesa vlastima u BiH na svim razinama.
Večernji list: Spomenuli ste izgradnju Bloka 7 TE Tuzla koja je dovedena u pitanje zbog povlačenja General Electrica kao podizvođača. Koliko tu ima struke, a koliko politike?
- Ja mogu govoriti, prije svega, ne samo kao inženjer rudarstva, nego i netko tko je proveo pola radnog vijeka izravno u toj oblasti. Neizgradnja tuzlanskoga Bloka 7 snage od 450 MW povlači sa sobom brojne posljedice, i financijske, i socijalne, i ekonomske, pa možda i političke, ali više u smislu da propast ovakvog projekta donosi i političke fakture. Malo je prostora da se sve detaljno objasni, pa ću se zadržati na argumentima struke. Za malu ekonomiju u razvoju, kao što je BiH, energetska sigurnost i više je nego važna. BiH sada osigurava opskrbu energijom zahvaljujući velikom sektoru termoenergije. Dekarbonizacija će neizbježno doći i ugljen će se postupno ukinuti. Ali postupno je ključna riječ. Trenutačno termoelektrane na ugljen godišnje proizvode oko 70 posto ukupne proizvodnje električne energije u BiH. One su najveći i najpouzdaniji izvor opskrbe električnom energijom jer proizvodnja hidroenergije, čiji je instalirani kapacitet čak nešto veći od toplinske energije, varira s godišnjim dobima i sve je više pogođena sušom u posljednjem desetljeću. Proizvodnja iz vjetroelektrana čini manje od 2 posto ukupne proizvodnje struje. U slučaju da Blok 7 TE Tuzla ne bude izgrađen, potrebe zemlje morale bi se podmiriti većim uvozom električne energije. To će povećati troškove opskrbe električnom energijom i stvoriti veće financijske obveze. Ako bude izgrađen, novi blok proizvodit će 2620 GWh električne energije svake godine, što je 30 posto trenutačnog izvoza električne energije u zemlji, i generirati 131 milijun eura izvoznih prihoda za zemlju godišnje. Projekt je također potencijalno otvaranje novih radnih mjesta kao ključna infrastrukturna investicija u zemlji jer su društveno-ekonomske koristi od takvih ulaganja široko priznate.
Večernji list: U dva navrata bili ste veleposlanik BiH u Kini. Gdje vidite najveće potencijale za suradnju, posebno iz perspektive BiH kao male zemlje?
- Bio sam izvanredni i opunomoćeni veleposlanik BiH u NR Kini od 2002. do 2005. te od 2010. do 2013. Također, bio sam i direktor predstavništva kompanije Boksit u Pekingu. Prije svega, mislim kako je potreban još veći angažman BiH u okviru CEEC-a, posredstvom kojeg BiH može dobiti još više projekata na području energetike i infrastrukture te posebno mnogo veći plasman svojih proizvoda na ogromno kinesko tržište. S Narodnom Republikom Kinom može se uraditi mnogo toga u tom kontekstu jer na taj način dobiva se “win-win” solucija, korisna za obje strane. Također, imajući u vidu veličinu NR Kine, potrebno je povećati broj zaposlenih u DKP-u BiH u Pekingu, posebice u ekonomskom odjelu, kako bi s više ekonomskih savjetnika (diplomata) BiH sa svoja oba entiteta “pokrila” taj ogroman ekonomski i industrijski prostor te tako dobila maksimalnu korist od države s kojom imamo odlične odnose u svakom smislu.•
