Mnogi su se iznenadili kad je ugledni povjesničar Ivica Ivo Lučić obznanio da je prihvatio poziv Andreja Plenkovića te da ide na izbore za Hrvatski sabor u prvoj izbornoj jedinici. Dvadesetak godina nije bio aktivan ni u politici ni u HDZ-u, a sad izlazi iz svoje komforne zone znanstvenika i upušta se u svojevrsnu političku avanturu. Na politički angažman, kako kaže u intervjuu za Večernji list BiH, odlučio se zbog pokušaja kompromitacije i razbijanja HDZ-a.
Tko i zašto razbija HDZ?
Nakon smrti predsjednika Tuđmana dao sam ostavku na mjesto pomoćnika ravnatelja Hrvatske izvještajne službe i odlučio se posvetiti znanstvenoj karijeri, pa sam i upisao poslijediplomski studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nisam se vidio u politici koja se odvijala u potpuno novim okolnostima. Poslije dvadeset godina znanstvenoga rada osjećam potrebu vratiti se politici. Kao čovjeku koji je u stranci bio još u inicijativi te s njom prošao težak put borbe za Hrvatsku, što je uvelike odredilo moj život, ne mogu ne reagirati na aktualnu situaciju u našem društvu i državi. Sve češće možemo čuti i pročitati kako je Hrvatska „neuspio eksperiment“, „propala država“ i slično. Nekada su to govorili neprijatelji i protivnici hrvatske državnosti, ali posljednjih godina takvu retoriku koriste i neki koje ipak nije moguće smjestiti u tu kategoriju. Defetizam je zahvatio i dio ljudi koji su branili našu zemlju u najtežim vremenima. Premda postoje razlozi za nezadovoljstvo, takvu retoriku smatram vrlo opasnom i štetnom, ali i temeljno neistinitom.
Mislite li da je stranka ugrožena?
Stranka nije egzistencijalno ugrožena, ali pred njom su brojni izazovi. To su prije svega napadi onih političkih snaga koje gledaju unatrag, a kojima smeta jaka središnja stranka kao garancija političke stabilnosti i kontinuiteta politike Franje Tuđmana na kojoj je izrasla, obranjena i oslobođena Hrvatska.
Što to smeta protivnicima Franje Tuđmana i HDZ-a?
Na prvoj sjednici Hrvatskog sabora, konstituiranog 30. svibnja 1990., Tuđman je rekao kako je izjašnjavanje goleme većine hrvatskog naroda za programske ciljeve HDZ-a označilo „okončanje onoga građanskoga rata što traje u Hrvatskoj sve od vremena Drugoga svjetskoga rata“. Dodao je kako u demokratskoj Hrvatskoj mora konačno nestati podjela ljudi na građane prvoga i drugoga reda, na pobjednike i poražene, na podobne i nepodobne. Tako uređeno društvo ne odgovara onima koji su htjeli i još uvijek hoće održati privilegije stečene u socijalističkoj Jugoslaviji, kao ni onima koji su pomislili da im pobjeda na izborima daje više prava i povlašten položaj u odnosu na one koji su te izbore izgubili. Oni su nastavili voditi svoj „građanski rat“ do danas. Tuđman je takve imao na umu i kad je na toj sjednici Sabora rekao: „Ne samo veliki scenaristi iz suprotnih, naročito hegemonističko-unitarističkih i dogmatskih, tabora nego i svi oni za prošlost vezani ljudi koje zbunjuju demokratska kretanja i običaji na koje nisu navikli, čine i činit će sve da osujete oživotvorenje naših ciljeva, da koče i kompromitiraju uvođenje poretka pravne države, reda, rada i morala.“
Znači li vaš izborni angažman da Plenkoviću i HDZ-u treba svaka pomoć zbog mogućnosti da SDP-ova koalicija osvoji vlast?
Predsjednički izbori pokazali su da udružene „ljevica“ i „desnica“, koje je Tuđman opisao u spomenutom citatu, mogu srušiti HDZ-ova kandidata za predsjednika RH. Bilo bi jako loše za Hrvatsku da se to ponovi i na izborima za Sabor. Osobno želim pomoći da se to ne dogodi i trebamo svu pomoć onoga dijela javnosti kojemu su bliski Tuđmanova ideja i politika koju je iz nje izvodio.
Što bi za Hrvatsku značila pobjeda koalicije Restart?
To bi značilo četiri godine lutanja, nekompetencije i ideološkoga ekshibicionizma uz neizbježnu obnovu titoizma i sličnih tema iz arsenala socijalističke propagande. Ili, računalnim jezikom rečeno, „restart“ bi značio povratak na „zadane postavke“ ideološke isključivosti. Kao stranka koja je predvodila procese uspostave demokratske Republike Hrvatske, jedino HDZ i u novim okolnostima ima snagu i potencijal završiti „građanske“ i ideološke ratove koji nepotrebno troše goleme količine društvene energije.
U prvoj izbornoj jedinici kandidirao se i povjesničar Zlatko Hasanbegović na listi Škorina DP-a. I on i Škoro bivši su HDZ-ovci koji se sad bore protiv HDZ-a. Je li DP veća opasnost za HDZ nego koalicija Restart?
Žao mi je kad se ljudi koji su bili u HDZ-u, koji su u društvenom okruženju koje je ta stranka izgradila ostvarili respektabilne karijere, okrenu protiv stranke. Hasanbegović je izvrstan povjesničar, kao što je i Škoro uspješan glazbenik, a sada već i političar. Njihov angažman i njihova politika više su odraz nerazumijevanja stvarnih odnosa i frustracije jednoga dijela javnosti nego što je promišljen i razrađen politički program. Oni nisu „opasnost“ za HDZ onako kao što je to koalicija okupljena oko SDP-a, u kojoj se nalaze oni koji žele kapitalizirati jednu vrstu „žala“ za vremenima socijalne i svake druge „sigurnosti“. HDZ je velika i organizirana stranka koju ne može ugroziti „desničarenje“ kao što može politički protivnik s ljevice, koji puno vještije od njih manipulira emotivnim opisima prošle stvarnosti. Određenu političku opasnost vidim u njihovu, svjesno ili nesvjesno, usklađenom djelovanju, ali to je već druga priča.
Svojedobno ste tražili uklanjanje iz javnog života svih simbola totalitarnih režima, osim u iznimnim situacijama. Dakle, i zvijezde petokrake. Uđete li u Sabor, hoćete li tražiti uklanjanje petokrake?
I dalje ću se zalagati za smanjenje društvenih i ideoloških tenzija te zaustavljanje onoga što je Tuđman zvao „građanskim ratom“. Ne želim politički profitirati kopanjem po hrvatskim traumama, ali neću ni pristati na selektivne i ideološki pristrane pristupe povijesnim činjenicama. I dalje ću se zalagati za uklanjanje iz javnoga života svih tragova totalitarizama i posljedica vladavine nedemokratskih režima.
Treba imati na umu da je od same diktature gore stanje koje ona iza sebe ostavi. Utoliko edukaciju i osvješćivanje smatram važnijima od zabrana i uklanjanja. Ni jedna ideja i iz nje izvedeno političko djelovanje koji su iza sebe ostavili stotine tisuća mrtvih i istodobno počivali na sustavnome kršenju temeljnih ljudskih prava ne bi trebali imati pravo javnosti. Hrvatskom društvu i državi nije potreban povratak u idealiziranu prošlost, nego iskorak u bolju i stabilniju budućnost.•
