Dugo se pletenje smatralo hobijem za starije osobe, no danas sve više stručnjaka i korisnika prepoznaje ga kao legitiman alat za poboljšanje mentalnog zdravlja. Osobna iskustva i preliminarne znanstvene studije sugeriraju da pletenje, kao i kukičanje, može pomoći u regulaciji emocija i otklanjanju štetnih navika – od grickanja noktiju i prekomjernog skrolanja po društvenim mrežama do ozbiljnijih problema poput zlouporabe droga, piše BBC.

– Postoji određeni skok vjere koji ljudi moraju napraviti kako bi povjerovali da pletenje može pomoći kod ozbiljnih trauma poput PTSP-a ili teških poremećaja prehrane – objašnjava Carl Birmingham, profesor psihijatrije na Sveučilištu u British Columbia. Ipak, mnogima je taj „skok vjere“ itekako vrijedan. Pletenje je jeftino, prijenosno i, ako ćemo biti iskreni, jedine neželjene „nuspojave“ su višak pletenih kapa.

Što kažu znanstvene studije?

Unatoč sve većoj popularnosti, pletenje u znanstvenom svijetu dugo nije dobivalo ozbiljnu pažnju. Betsan Corkhill, trenerica za dobrobit i educirana fizioterapeutkinja, koja je koautorica studije o terapijskim učincima pletenja, ističe kako su znanstvenici i kliničari obično otvoreni za „bilateralne, ritmičke, psihosocijalne intervencije“ u mentalnom zdravlju, ali čim se spomene „pletenje“, entuzijazam često nestaje. Mia Hobbs, klinička psihologinja iz Londona i voditeljica podcasta o mentalnim koristima pletenja, smatra da je razlog u povijesnom shvaćanju pletenja kao aktivnosti prvenstveno za žene.

Zbog toga postoje samo ograničene znanstvene studije o učincima pletenja i kukičanja na zdravlje. Većina njih temelji se na anketama među iskusnim pletačima koji opisuju kako im pletenje pomaže. Primjerice, u studiji iz 2020. godine 90% ispitanika reklo je da ih kukičanje čini mirnijima. No, nedostaju studije koje bi usporedile učinak pletenja kod osoba koje ranije nisu plele, na način sličan kliničkim ispitivanjima lijekova. Osim toga, ispitanici u tim anketama su gotovo isključivo bijele žene.

Do sada su najbliži čvršći dokazi istraživanja provedeni u rezidencijalnim centrima za liječenje poremećaja prehrane i ovisnosti. Iako su uzorci mali, ovo okruženje idealno je za proučavanje pletenja jer pacijenti imaju dovoljno vremena da savladaju zanat i motivirani su naučiti novu, zdravu strategiju suočavanja.

Pletenje i emocionalna regulacija

Profesor Birmingham ističe da je zagovornik pletenja od 2009., kada je istraživao njegov učinak u centru za liječenje mladih žena s teškim poremećajima prehrane, uključujući anoreksiju i bulimiju.

– Pratili su strogi protokol, što je uključivalo povećan unos hrane, što je za njih bilo vrlo stresno – objašnjava Birmingham. Ipak, učinak pletenja na smanjenje njihove tjeskobe bio je „izvanredan“ – oko 75% sudionica reklo je da im pletenje pomaže smanjiti zabrinutost vezanu uz hranu.

Kako pletenje može imati tako snažan učinak? Birmingham uspoređuje ponavljajuće pokrete dviju ruku kod pletenja s terapijom EMDR (desenzibilizacija i reprocesiranje pokretom očiju), koja se koristi kod PTSP-a i anksioznosti. Takvi ritmički pokreti aktiviraju obje strane mozga, što doprinosi smanjenju stresa i umirivanju uma.

– Znamo da ponavljajući pokreti mogu aktivirati parasimpatički živčani sustav, koji pomaže tijelu da se smiri nakon stresa – pojašnjava Hobbs.

Birmingham je također proučavao utjecaj pletenja na moždanu aktivnost s pomoću EEG-a. Iako rezultati nisu objavljeni u recenziranoj studiji, preliminarni testovi sugeriraju da pletenje može smanjiti aktivnost u dijelovima mozga povezanima sa stresom, poput insule i amigdale. Pri tome nije važno jeste li vrsni pletač – ključ je koristiti obje ruke.

Pletenje kao alat za prestanak loših navika

Pletenje može pomoći kod ovisnosti i štetnih navika na dva načina – pomaže obraditi negativne emocije koje pokreću naviku i drži ruke zauzetima.

– Mnoge pletenice kažu da pletenje omogućuje da sjednu s osjećajem, ali bez da postane nepodnošljiv – objašnjava Hobbs. Pletenje se može koristiti u terapiji zamjene navika, gdje štetna aktivnost biva zamijenjena zdravom.

Poznata priča uspjeha je Loes Veenstra iz Nizozemske, koja je isplela više od 550 džempera kako bi kontrolirala ovisnost o cigaretama. Slična iskustva ima i 60-godišnja Casey iz California, koja je imala 46-godišnju ovisnost o cigaretama. Nakon neuspješnih pokušaja prestanka različitim metodama, upisala je tečaj pletenja. Pletenje joj je postalo savršen ritual zamjene pušenju – „zadovoljilo je taj osjećaj ponavljanja i rituala“, kaže Casey. Tri tjedna nakon početka, umjesto da zapali cigaretu, uzela bi pletenje i stres bi nestao. Danas je više od dvije godine bez cigareta i pletenje je sastavni dio njezinog života.

Što kažu dosadašnje studije?

Studije provedene u centrima za liječenje ovisnosti pokazuju obećavajuće rezultate. Na primjer, studija iz 2024. pokazala je da su žene koje su sudjelovale u programu „knit to quit“ pušile manje cigareta, iako nije moguće sa sigurnošću reći da je pletenje jedini razlog jer su u sklopu programa prisustvovale i edukacijama o rizicima pušenja. Slično, ranije studije u rezidencijalnim centrima za kemijsku ovisnost pokazale su da je pletenje postalo korisno sredstvo suočavanja s apstinencijskim simptomima i svakodnevnim obavezama.

Pletenje također može pomoći u kontroli maničnih i kompulzivnih navika, od čupanja kose i čeprkanja po koži do besmislenog skrolanja po društvenim mrežama i prejedanja od dosade. Ipak, formalnih znanstvenih studija za ove primjene još uvijek nema.

Pletenje – nije za svakoga

Iako mnogi tvrde da pletenje može smanjiti krvni tlak ili usporiti kognitivni pad, takve tvrdnje još nisu znanstveno dokazane. Studije koje se često spominju, poput onih Herberta Bensona, nisu uključivale pletenje, a povezanost s Alzheimerom ili demencijom također je nejasna – možda stariji ljudi pletenjem održavaju aktivnost, a ne obrnuto.

Važno je razlikovati pletenje i učenje pletenja. Učenje je često frustrirajuće i zahtjeva strpljenje, dok sam čin pletenja može dovesti do osjećaja „flowa“. Stručnjaci savjetuju pridruživanje lokalnim grupama za pletenje, gdje se može dobiti podrška i savjeti za problematične dijelove.

Za one koji nemaju manualnu spretnost ili žele sličan učinak bez komplikacija, Birmingham preporučuje „brojanice“ ili druge slične fidget igračke, koje također angažiraju ruke i mozak. Ključ je koristiti obje ruke kako bi se postigao puni učinak.

Prije nego pletenje postane mainstream terapija, potrebna su veća klinička istraživanja s kontrolnim skupinama, usporediva s farmaceutskim studijama. No jedno je sigurno – pletenje je pristupačan, kreativan i terapeutski alat koji može pomoći mnogima u kontroli stresa, emocija i štetnih navika.

FINA poslala obavijest građanima: Počela isplata uskrsnica