Materijal za ravni krov s 10 cm toplinske izolacije u izvedbi „obrnuti krov” (dva sloja bitumenske trake, XPS ploče, geotekstil i šljunak) stoji okvirno od 56 do 64 KM po m², prema podatcima kataloga gradi.ba (stanje 2. 10. 2026.). Za prosječan krov površine 100 m² samo osnovni materijal iznosi između 5.600 i 6.400 KM, a u taj iznos nisu uračunati beton za izradu nagiba, slivnici, limeni opšavi te rad majstora, navodi gradi.ba.
Najveći dio proračuna odlazi na dvije stavke: ekstrudirani polistiren (XPS) debljine 10 cm, koji stoji između 27,65 i 28,00 KM/m², te dva sloja polimer-bitumenske trake P4, čiji je trošak između 24 i 30 KM/m² (točnije od 24,20 do 29,92 KM/m² s uračunatih 10 % za preklope).
Struktura troškova po slojevima (cijene po m²):
Temeljni premaz (primer): hladni bitumenski premaz (utrošak 0,3 do 0,5 l/m²) stoji 1,44 do 2,40 KM.
Hidroizolacija: dva sloja trake P4 stoje 24,20 do 29,92 KM (pojedinačni sloj iznosi između 11,00 i 13,60 KM po m²).
Toplinska izolacija: XPS ploče debljine 10 cm stoje 27,65 do 28,00 KM po m².
Razdvojni sloj: geotekstil stoji 1,30 do 1,45 KM.
Zaštitni sloj: riječni šljunak granulacije 16–32 u sloju od 5 cm (uz cijenu od 36 KM po m³) iznosi 1,80 KM.
Ukupan zbroj materijala kreće se od minimalnih 56,39 KM do maksimalnih 63,57 KM po m², odnosno zaokruženo 56 do 64 KM/m².
Zašto se sve češće bira obrnuti krov?
Kod klasičnog (toplog) ravnog krova izolacija se ugrađuje ispod hidroizolacije. Kod obrnutog krova redoslijed je obrnut: armiranobetonska ploča, beton za pad, temeljni premaz, dva sloja hidroizolacije, XPS ploče, geotekstil i završni sloj šljunka. Prednost ovakvog sustava je u tome što XPS ploče, budući da uopće ne upijaju vodu, stoje iznad hidroizolacije te je izravno štite od sunčeva UV zračenja, mraza, leda i mehaničkih oštećenja prilikom hodanja. Na prohodnim krovovima (terasama) umjesto šljunka postavljaju se podne ploče na podmetačima ili estrih s keramikom.
Četiri najčešće pogreške pri izvođenju:
Nedovoljan nagib: Ravni krov mora imati nagib od najmanje 2 % (2 cm na metar duljine) prema slivnicima, dok uobičajeni raspon iznosi od 2 do 5 %. Voda koja leži na krovu s vremenom stvara oštećenja.
Loši spojevi uz atiku i slivnike: Hidroizolacijska traka mora se podići uza zid atike najmanje 15 do 20 cm i završiti limenim opšavom.
Štednja na jednom sloju: Na ravnim krovovima pravilo struke nalaže isključivo dva sloja trake s međusobno smaknutim preklopima.
Izostavljanje parne brane: Kod klasičnog krova bez parne brane vlaga iz unutrašnjosti objekta ulazi u toplinsku izolaciju i trajno je uništava.