Veličanstveno je i čudesno četvrtog dana Mladifesta u Međugorju bilo svjedočenje albanskoga kardinala Ernesta Simonija Troshanija koji je kao svećenik uspio održati katoličku vjeru i odanost Crkvi unatoč strašnim progonima i mučenjima u Albaniji, piše Večernji list BiH.  U Međugorju je tijekom dana imao svoje svjedočanstvo, a uvečer na svetoj misi i jako jednostavnu i poučnu homiliju. Na počeku svoje nadahnute homilije kazao je kako je prije dolaska u Međugorje bio kod Svetoga Oca Franje i pitao ga može li svjedočiti u Međugorju jer tu dolazi narod koji želi susresti Isusa, a sada je na poziciji kardinala. - S puno radosti na licu papa Franjo mi je rekao: “Idi u Međugorje - širi radosnu vijest” - kazao je albanski kardinal nakon čega se prolomio veliki pljesak mladih iz cijeloga svijeta koji sudjeluju na Mladifestu. - Bog me počastio što sam ovdje među vama. Silno sam želio biti nazočan u Međugorju - dodao je zatim albanski kardinal.
Iako sada ima 89 godina, kardinal Ernest Simoni dobro vidi i čuje. Svoju životnu priču počeo riječima: - U Albaniji je od 1945. godine počelo veliko mučenje i teško doba za sve ono što je kršćansko. Zlo i sila tame, Sotona navalio okrvaviti albansku zemlju i napraviti od nje mučenike te zatvoriti i uništiti Svetu crkvu Božju. Ali situacija biva sve teža kad se Staljin umiješao i uzeo stari u svoje ruke. On, zamislite, želi od albanskih vlasti 1952. otvoriti crkvu svijetu. Skupili su se svi svećenici iz cijele zemlje, nismo znali zašto su nas skupili. Zašto su nas pozvali. Ali odmah smo doznali da je cilj odvojiti nas od Rima, od Vatikana, da budemo privatna crkva, a ne apostolska katolička. Ali katolici su rekli da to nikada ne žele. Kako su vidjeli da smo ustrajni, onda su nam rekli: “Eto, s Vatikanom radite što hoćete, ali slobodni ste”. Bila je to lažna sloboda. To je plasirano da svijet čuje kako Crkva ima slobodu. Ali i dalje ideologija biva sve jača i luđa. Narod, i mladi i stari, djeca, odrasli navalili su ići i puniti crkve iako nije bilo mise i svećenika u javnosti.
O svom svećeničkom pozivu kazao je: - Dolazim do svog ređenja. Napokon, postao sam svećenik 1956. i počeo sam svoju misiju. Nisam znao da su me stalno pratili, špijunirali i zapisivali svaku riječ koju sam rekao te to čuvali za iznijeti kad jednoga dana bude moja osuda. Zaista smo predvidjeli i osjetili smo da se sprema teška oluja. Narodu Božjem ostavili smo dvije stvari kao posljednju želju ako jednog dana budemo više živi. Molite krunicu i klanjajte se Presvetom Oltarskom Sakramentu te ćete tako preživjeti. I to je došlo vlastima do ušiju, ta saznanja. Počela su sve jača mućenja i zlostavljana. I tako dolazimo do te 1963. godine. Došli su na polnoćku i vezali me. Stravično. I iz crkve i župne kuće odveli su me u nepoznato. Dobio sam dekret - osudu na smrt jer sam pozvao narod da ne izda Boga. Drugi razlog osude za smrt bilo je što su mi tajno postavili kameru, nisam znao za nju, kako bi vidjeli i čuli što radim. Završio sam u jednoj maloj sobi dva sa dva. Ubacili su jednog mog dobrog prijatelja s kojim sam godinama surađivao i bio je kod mene. On je bio ubačen kao tajni agent. Ja, jadan, nisam to znao. Dobronamjerni moj prijatelj, a sada jadna prodana duša. Postao je njihov špijun. I počeo je napadati sistem, državu, kako su najgori ljudi na svijetu i tako, a ja sam naslutio što se sprema i promijenio taktiku. Govorio sam kako nas Isus uči da ljubimo svoje neprijatelje, da opraštamo i da živimo u miru sa svima jer Isus ne želi imati neprijatelje. I još jedna optužba koja je za njih bila jako važna. Dva tjedna prije bio je umro američki predsjednik John Kennedy. Svi mi svećenici svijeta dobili smo zapovijest slaviti tri mise zadušnice za pokojnog katoličkog američkog predsjednika Kennedyja. Ja sam, naravno, tu vijest slušao na radiju i to sam učinio jer nas Papa pozvao. U međuvremenu sam dobio reviju iz Rusije na francuskom i njemačkom jeziku te na njoj i veliku fotografiju pokojnog američkog predsjednika. Meni je to i uručeno te rečeno kako za tog neprijatelja želim govoriti misu. Faktički postajem neprijatelj države i sistema. I naravno da je fotografija pokojnog predsjednika i njegove žene Jacqueline uznemirila komunističku vlast i njezinu ideologiju. Odlučili su se na tešku odluku protiv mene - dobio sam odluku za smrt vješanjem. I, naravno, išli su na sud i kad me izvedu pred narod, to će biti jedan od dokaza za vješanje jer sam govorio misu za neprijatelja Kennedyja. I da, još jedan razlog su naveli - da sam se bavio nekim laganim egzorcizmom. Međutim, predsjednik Enver Hođža, kad je to čuo, nakon svega me pomilovao. Naravno, ostao sam u zatvoru, u tamnici. Ali, eto, pomilovan sam i nisu me ubili. Danas sam ponosan što sam bio u zatvoru jer sam vjernicima donosio radosnu vijest Isusa Krista. Isplatilo se što sam bio u zatvoru. Isus je onaj koji oslobađa. I nakon 10 godina najavljuju da će mi ponovno suditi. I ponovno jer su ubacili neku skupinu mladih katolika, njih desetak, koji su svašta lagali na moj računi. Ponovno sudište i ponovo sam pomilovan. I tako sam i dalje ostao još punih 18 godina u ćeliji, u tamnici, u teškim situacijama. Govorio sam, širio radosnu vijest, bio svećenik zatvorenik među zatvorenica. Tada dolazi “šlag na tortu”. Nakon 28 godina zatvora, tamnice, katakombi, dolazi dekret - doživotno u zatvoru te čistiti kanale i kanalizaciju u zatvoru. Najgori posao u zemlji, ali Božja ruka me odvela. Iako sam čuo da ću doživotno biti zatvorenik, ipak sam u toj teškoj situaciji doživio novu slobodu. Dolazi 1990., opet me zovu na razgovor i kažu: “Pozvali smo te da ti objelodanimo da se Crkva otvara uskoro. Ponovo se Vatikan vraća u Albaniju. Crkva će doživjeti slobodu. I Bog će se ponovno vratiti među narod”. A ja sav sretan. Neka znate, ponovno neka se zna da imam Papu u Rimu. To je moj vrhovni poglavar. Nastavit ću ono što sam bio ovdje, bit ću i ostajem do kraja svećenik. Doživio sam slobodu. I tada smo je stvarno doživjeli - katolici, pravoslavni, muslimani, sav narod Božji hrlio je pred dvorišta crkava. I doživjeli smo slobodu. I od tada sam imao tu milost da sam više od 110 mjesta i sela obišao u Albaniji i svjedočio o Bogu Isusu kojeg su ponovno doživjeli. Kada nam je Majka Terezija došla u Albaniju i s njom smo išli u posjet Svetome Ocu. Tako se počela obnavljati i duhovno i ekonomski Albanija. I Crkva i narod. S jedne strane majka Terezija, s druge Sveti Otac i s treće strane ljudi iz inozemstva investiraju. Albanije je postala zanimljiva nakon posjeta pape Franje.
Životna priča kršćanskog mučenika i heroja koji je očuvao katoličku vjeru u najstrašnijim uvjetima ganula je Papu do suza. Albanski franjevac je vrlo ponizno i bez dramatiziranja iznio svoje svjedočanstvo o prvom uhićenju na Božić 1963. i traženje da se odrekne Boga i Crkve, a komunističkim vlastima osobito je smetalo što je, unatoč mučenjima, stalno govorio da je spreman umrijeti za Krista. Komunizam je prvi sustav u povijesti svijeta koji je kontinuirano i bez prestanka programski progonio, omalovažavao i nastojao uništiti vjeru u Boga. - Nikada nisam htio govoriti protiv Crkve unatoč mučenjima - svjedoči ovaj hodajući svetac i novi kardinal. - Bog je htio da ostanem živ. U vrijeme zatočeništva svakodnevno sam, tajno, slavio misu, a i ispovijedao - ističe hrabri kardinal. Nedavno je susreo jednog suca koji ga je osudio na smrt. Zagrlio ga i sve mu oprostio. Pokazao je na kraju jednu knjigu i rekao: “Gdje se Gospa ukazuje - tu je spas čovječanstva.”

Stručni, znanstveni i tehnički poslovi skinuli su s ‘trona’ trgovinu’ Najveći poduzetnik postao je Pavao Vujnovac